Godine 1950. donesen je Zakon o unutarnjoj sigurnosti ili Zakon o kontroli subverzivnih aktivnosti, koji je nalagao registriranje komunističkih organizacija pri uredu glavnog tužitelja i prema kojem su se mogle provoditi istrage protiv osoba za koje se sumnjalo da su uključene u subverzivne aktivnosti ili da potiču totalitarnu diktaturu, bilo fašističku ili komunističku. Strah od komunista i komunizma, nazvan „Crveni strah“, poprimio je oblike histerije kako se razvijao Hladni rat između SAD-a i Sovjetskog Saveza. Žestoka antikomunistička kampanja zahvatila je sve pore društva, od provjere lojalnosti saveznih službenika do istraživanja subverzivnih elemenata u holivudskoj filmskoj industriji. Vrhunac te histerije i vladinih aktivnosti bio je donošenje Zakona o kontroli komunista, 24. kolovoza 1954. Zakon zabranjuje Komunističku partiju i zabranjuje članovima komunističkih organizacija služenje u predstavničkom kapacitetu. U drugom dijelu, koji se bavi analizom činjenica odnosno razlozima za zabranu, Zakon propisuje: „Kongres nalazi i utvrđuje da je Komunistička partija Sjedinjenih Američkih Država, iako je navodno politička stranka, zapravo sredstvo urote za rušenje Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Ona predstavlja autoritarnu diktaturu unutar Republike koja za sebe zahtijeva prava i privilegije koje se daju političkim strankama, ali svima drugima uskraćuje slobode koje su zajamčene Ustavom. Za razliku od političkih stranaka, koje svoje politike i programe razvijaju putem javnih sredstava, pomirenjem širokog spektra individualnih stajališta i koje svoje politike i programe podnose biračkom tijelu na prihvaćanje ili neprihvaćanje, politike i programi Komunističke partije propisani su tajno od stranih vođa svjetskog komunističkog pokreta... Komunističku partiju treba zabraniti.“ 

Treći dio Zakona odnosi se na zabranjene organizacije, u kojem se podrobno opisuju zabranjene aktivnosti kako za partiju tako i za partijske članove, odnosno za sve one koji svjesno i voljno žele postati ili ostati članovi Komunističke partije. Zakon zatim uključuje i amandmane na Zakon o kontroli subverzivnih aktivnosti. Pozornim čitanjem može se zaključiti da je Zakon o kontroli komunista bio, u stvari, dorađena verzija Zakona o kontroli subverzivnih aktivnosti. Na to upućuju stil i izričaj Zakona jer se oba bave osudom komunizma i Komunističke partije i oba ustanovljavaju kazne za bilo koga tko pripada skupini koja poziva na nasilno rušenje američke vlade. Zakon o kontroli komunista ipak je otišao korak dalje jer je partiji dokinuo prava, privilegije i imunitet pred pravnim tijelima Sjedinjenih Američkih Država. Iako je Komunistička partija bila zabranjena, Zakon se u praksi nije primjenjivao te je ta stranka nastavila djelovati i djeluje i danas. Smatra se, naime, da vlasti nisu inzistirale na provedbi zabrane zbog mogućnosti da bi taj postupak mogao dovesti do ukidanja Zakona pred Vrhovnim sudom zbog protuustavnosti s odredbama o slobodi izražavanja i političkog djelovanja.

^*Izvor: https://www.history.com/this-day-in-history/congress-passes-communist-control-act, https://www.refworld.org/docid/3ae6ab4c53.html, Documents of American history: http://tucnak.fsv.cuni.cz/~calda/Documents/1950s/Communist_54.html, pristupljeno 12. srpnja 2019.