Godine engleske nadmoći našle su svoj izraz u uspostavi Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske 1801. U parlamentu ove države Irska je imala 32 zastupnika u Gornjem i 100 poslanika u Donjem domu, ali zastupnici nisu mogli biti katolici. Tek donošenjem Zakona o emancipaciji 1829., katolici su stekli pravo izbora u parlament i omogućen im je pristup javnim službama. Međutim, osim političkih nedaća, Irsku su pratile i nedaće na području gospodarstva. Velika glad u Irskoj (1845.-1852.) odnijela je milijun života, a drugih milijun stanovnika iselilo se u SAD. Unatoč tome, borba Iraca za neovisnost nije prestajala. Britanska vladavina postupno je popuštala zbog sve jačih zahtjeva za samoupravu, što se i dogodilo donošenjem Zakona o samoupravi Irske 1914. On je, pak, zaoštrio odnose između irskih katolika i protestanata. Godine 1920., britanski parlament donosi Zakon o Irskoj upravi temeljem kojeg je stvorena Sjeverna Irska, a ostatak zemlje stječe status dominiona. Irska je neovisnost stekla 1937., kada mijenja ime u Irska (ili Eire na irskom), ali ostaje članica Komonvelta. Nakon što su oba doma Oireachtasa, zakonodavnog tijela Irske (koji čine Predsjednik Irske i dva doma: donji dom – Dail Eireann, i gornji dom - Seanad Eireann) prihvatila Zakon o Republici Irskoj, Predsjednik Irske, Sean T. O’Kelly potpisao ga je 21. prosinca 1948. Zakon je stupio na snagu 18. travnja 1949., na Uskršnji ponedjeljak i 33. godišnjicu početka Uskršnjeg ustanka, neuspjele pobune Iraca protiv britanske vlasti 1916. godine.

Zakon o Republici Irskoj¹ glasi:

Zakon kojim se ukida Zakon o izvršnoj vlasti (vanjskim odnosima) iz 1936., kojim se proglašava da je opis države Republika Irska i kojim se omogućava Predsjedniku obavljanje izvršne vlasti ili druge izvršne funkcije države naspram ili u vezi s njezinim vanjskim odnosima Oireachtas donosi kako slijedi:

1. Zakon o izvršnoj vlasti (vanjskim odnosima) iz 1936. (Br. 58 iz 1936.) ukida se.

2. Ovim se proglašava da je opis države Republika Irska.

3. Predsjednik, na temelju ovlasti i uputa Vlade može obavljati izvršnu vlast ili drugu izvršnu funkciju države naspram ili u vezi s njezinim vanjskim odnosima.

4. Ovaj Zakon stupit će na snagu na dan kada to Vlada odredi.

5. Ovaj Zakon može se citirati kao Zakon o Republici Irskoj iz 1948.

Ukidanjem Zakona o izvršnoj vlasti iz 1936. iz članka 1. Zakona o Republici Irskoj dokinute su zadnje funkcije britanske vlasti nad ovom zemljom, a odnosile su se na izdavanje i prijam diplomatskih vjerodajnica i sklapanje međunarodnih ugovora. Glede određenja iz članka 2. Zakona da je „opis države Republika Irska“, valja reći da se Zakonom nije promijenilo službeno ime države ustanovljeno Ustavom, nego je dan njezin opis. Naime, Irski Ustav određuje da je službeno ime države Eire na irskom ili Irska na engleskom jeziku te bi zakonska promjena imena bila neustavna. U tom je smislu razliku između imena i opisa države predsjednik irske Vlade, tj. Taoiseacha, John A. Costello (koji je Oireachtasu i predložio donošenje Zakona) objasnio na sljedeći način:

„Ako kažem da mi je ime Costello i da je moj opis viši savjetnik, smatram da će to biti svakom jasno tko to želi znati. Ako senatorica (Helena Concannon) pogleda članak 4. Ustava, vidjet će da je ime države Eire. Drugi dio Zakona utvrđuje da se „ova država opisuje kao Republika Irska“. Na irskom je njezino ime Eire, a na engleskom je Irska. Njezin opis na engleskom jeziku je „Republika Irska“.²

Na Zakon o Republici Irskoj, Ujedinjeno Kraljevstvo odgovorilo je Zakonom o Irskoj iz 1949. Njime je formalno potvrđeno da stupanjem na snagu Zakona o Republici Irskoj, Irska država prestaje „biti dijelom dominiona Njezina Veličanstva“ i sukladno tome ne čini više dio Komonvelta. Međutim, irski državljani nisu smatrani strancima te im je odobren položaj sličan građanima Komonvelta.