Sve je započelo Lutherovom objavom 95 teza o oprostima, dogmama i uređenju Crkve 1517., koje su uskovitlale vjerske strasti, interese i moć rimskih vjerodostojnika. Budući da on nije odustajao od svojih teza, papa Leo izdao je 1520. bulu Exsurge Domine (Ustani, o Gospodine), kojom je 41 njegovu postavku označio kao „heretičku, skandaloznu i uvredljivu za pobožne uši“. Luther je dobio rok od 60 dana od objave bule da ih porekne te da u sljedećih 60 dana o svom poricanju izvijesti Rim. Na bulu je Luther odgovorio traktatom Protiv gnjusne bule Antikrista, a kada je istekao 60. dan, bulu je javno spalio. Dana 3. siječnja 1521. papa je izdao bulu Decet Romanum Pontificem (Primjereno je Rimskom pontifikatu)^[1] o Lutherovoj ekskomunikaciji i proglašenju heretikom. Car Svetog Rimskog Carstva, Karlo V. pozvao je Luthera na saslušanje na Skupštinu u Worms. Na saslušanju 18. travnja 1521., Luther je rekao da ne može i neće ništa poreći „jer nije ni sigurno ni pravilno ići protiv savjesti“.

Unatoč tome što je na temelju bule već bio proglašen heretikom, Martin Luther nije bio uhićen jer mu je njegov princ, Frederik III., osigurao siguran dolazak i odlazak iz Wormsa. Na povratku doma princ je zbog simpatija i sklonosti prema Lutherovu nauku, izrežirao napad i otmicu na njega te ga je sakrio u svom dvorcu u Wartburgu.

Car je 25. svibnja 1521. izdao Wormski edikt o Lutherovu progonu, u kojem je, između ostalog, naveo:

„Iz ovog razloga, od sada pa nadalje, zabranjujemo bilo kome da se usudi bilo djelima, bilo riječima primiti, braniti, podržavati ili favorizirati spomenutog Martina Luthera. Naprotiv, želimo da ga se uhvati i kazni kao ozloglašenog heretika onako kako zaslužuje, da bude osobno doveden pred nas ili da bude sigurno čuvan dok nas oni koji su ga uhvatili ne obavijeste o tome, nakon čega ćemo narediti odgovarajući način postupanja protiv spomenutog Luthera. Oni koji će pomoći u njegovu uhićenju, bit će velikodušno nagrađeni za svoje dobro djelo.

Što se tiče njegovih suradnika, onih koji pomažu ili favoriziraju spomenutog Martina na bilo koji način ili koji pokazuju tvrdoglavost u svojoj izopačenosti, a ne dobivaju oprost od pape za zla koja su počinili, prema njima ćemo isto postupiti i oduzet ćemo im svu njihovu robu i stvari, pokretne i nepokretne, uz pomoć sudaca na području na kojem borave ili naših parlamenata i vijeća u Malineu ili u drugim gradovima u kojima su se ti događaji zbili. Radnja će se poduzeti prema želji tužitelja ili naših fiskalnih prokurista, ali uvijek u skladu s ustavom i zakonima, bilo kanonskim, građanskim bilo božanskim, napisanim protiv onih koji počine krivovjerstvo ili zločin izdaje. Ti će se zakoni primjenjivati bez obzira na osobu, stupanj ili privilegije ako se netko ne pokorava našem ediktu na svaki način.“^[2]

Luther je u Wartburgu ostao neko vrijeme, gdje je započeo prijevod Biblije na njemački. Iako je bio oštar, Wormski edikt nikada nije bio proveden u praksi. Luther se postupno vratio u javni život te je postavio temelje za Protestantsku reformaciju. Godine 1525. oženio se, čime je također pokazao svoj odnos prema crkvenom celibatu, a njegov radikalizam je s vremenom popuštao. Umro je 18. veljače 1546. u Eislebenu.

[1] Bula nosi naziv prema prvim trima riječima iz svog teksta.
[2] The Voice, Christian Resource Institute, The Edict of Worms; http://www.crivoice.org/creededictworms.html, pristupljeno 20. svibnja 2020.