Kraj Prvog svjetskog rata dočekao je Njemačko Carstvo u neredima, koji su bili posljedica teških poraza na ratištima te sveopće bijede i gladi kojima je bilo izloženo njemačko stanovništvo, kako zbog iscrpljujuće mobilizacije svih sposobnih za rat, tako i zbog stroge racionalizacije hrane u korist vojske. Oko 750 tisuća njemačkih civila umrlo je tijekom Prvog svjetskog rata zbog gladi, a osobito teška bila je zima između 1916.-1917., poznata kao »zima stočne repe«, kada je stanovništvo preživljavalo prehranjujući se tim povrćem kao glavnom prehrambenom namirnicom. 

Nezadovoljan narod, ali i vojska sve su se više okretali političkoj ljevici i radikalnim strankama koje su zahtijevale okončanje rata. Vrhunac tog nezadovoljstva izražen je u tzv. Novembarskoj revoluciji 1918., kada je, 9. studenoga, kancelar Max von Baden, bez znanja cara Vilima II. obznanio njegovu abdikaciju. Ustavna monarhija je srušena te je proglašena republika. Već 10. studenoga car je zatražio azil u Nizozemskoj i tek je 28. studenoga potpisao formalnu abdikaciju. Neredi, međutim, nisu utihnuli.

Već u siječnju 1919. dogodio se tzv. Spartakistički ustanak, pokušaj socijalističke revolucije, prema uzoru na boljševičku u Rusiji, koji su podržali Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht. Ustanak je uz 5.000 žrtava ugušen od strane desnog krila socijaldemokrata, čije su snage potom i pogubile oba njihova protagonista.

U duboko podijeljenoj zemlji, nakon održanih izbora, 6. veljače 1919. u malom gradu Weimaru započela je s radom Nacionalna skupština, koja je 31. srpnja donijela tzv. Weimarski ustav, na temelju kojeg je nastala Weimarska Republika. Ustav je stupio na snagu 11. kolovoza 1919., i njime je Njemačka i dalje, s nazivom Njemački Reich, proglašena demokratskom parlamentarnom republikom u kojoj vlast proizlazi iz naroda i u kojoj je najviše zakonodavno tijelo Reichstag. 

Weimarski ustav smatrao se najliberalnijim ustavom toga vremena i prema svojim rješenjima prednjačio je u odnosu na već poznate ustave, ali je pokušao uvažiti i njihove provjerene vrijednosti. Sadržavao je razrađeni katalog ljudskih prava, među kojima je bilo propisano pravo na slobodu govora i vjeroispovijesti, jednakosti pred zakonom, pravo nepovredivosti doma i sl. Žene su dobile pravo glasa, što se za to doba smatralo vrlo liberalnim. Reichstag, kao najviše zakonodavno tijelo, birao se prema čistom razmjernom sustavu, a on je imenovao Vladu, koja mu je bila odgovorna. Predsjednik se birao neposredno, na mandat od sedam godina. 

Slabost Weimarskog ustava bio je upravo navedeni čisti razmjerni izborni sustav, prema kojem se glasovalo za stranku i koji nije predviđao izborni prag. Navedeno je dovelo do usitnjavanja stranaka od kojih nijedna nije bila dovoljno jaka da bi mogla osigurati većinu. Fragmentacija Reichstaga bila je prirodna posljedica takvog sustava, što je stvaralo teškoće u formiranju i održavanju koalicijske vlade. Kao drugi nedostatak Weimarskog ustava ističe se članak 48. Ustava, prema kojem predsjedniku republike nije trebala suglasnost Reichstaga za donošenje uredaba sa zakonskom snagom u stanju nužde. Nepostojanje određenja što se smatra stanjem nužde, omogućilo je Hitleru da 1933. legalno preuzme vlast. Treba napomenuti da je u razdoblju između 1919. i 1924. ovlast iz članka 48. Ustava predsjednik iskoristio 130 puta kako bi očuvao republiku od lijevih i desnih. 

Povjesničari su složni u stajalištu da je Weimarski ustav bio riskantan eksperiment za narod koji je do tada poznavao samo rigidnu monarhističku i aristokratsku vladavinu. U tom smislu Klaus Fischer, povjesničar, naveo je da je bilo »teško povjerovati da će takav demokratski ustav djelovati u rukama naroda koji nije ni psihološki ni povijesno bio spreman za autonomnu upravu«¹ . 

Weimarski ustav, unatoč Hitlerovom dolasku na vlast 1933., kada je prestala postojati Weimarska Republika, de iure ostao je na snazi do 1945.


1 Izvor: http://alphahistory.com/weimarrepublic/weimar-constitution/, pristupljeno 3. kolovoza 2017. 
*  Iz službenog pravnog dokumenta slika  (jpg) povučena iz: http://www.lwl.org/westfaelische-geschichte/que/normal/que843.pdf, Gemeinfrei, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3451999, pristupljeno 3. kolovoza 2017.