21.01.2019.

Vremeplov: Ustavni zakon FNRJ (Povelja društvenog samoupravljanja) – 14. siječnja 1953.

Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) iz 1946. potvrđena je vlast Komunističke partije Jugoslavije, ostvarena tijekom Drugog svjetskog rata te je uspostavljen novi društveno-ekonomski sustav zasnovan na centralističkom upravljanju i državnom vlasništvu.
Kao zajednica ravnopravnih naroda, FNRJ imala je šest republika i dvije autonomne pokrajine, a organizacija vlasti počivala je na načelu jedinstva vlasti. Napisan prema uzoru na sovjetski Ustav iz 1936., Ustav FNRJ ubrzo je, nakon sukoba sa SSSR-om, doživio promjene, koje su bile izraz potrebe za ideološkim osamostaljenjem i stvaranjem vlastite verzije socijalizma. Nakon ustavnih amandmana iz 1950. i 1952., donesen je Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja FNRJ i saveznim organima vlasti od 14. siječnja 1953., koji je kao osnovu društvenog i političkog uređenja zemlje proglasio društveno vlasništvo na sredstvima za proizvodnju te samoupravljanje proizvođača u gospodarstvu, radnog naroda u općini, gradu i kotaru i u prosvjeti, kulturi i socijalnim službama. Iako nije imao obilježje novog Ustava, Ustavni zakon iz 1953. ukinuo je i znatno izmijenio Ustav iz 1946. godine. Tako je FNRJ definirana kao socijalistička, demokratska, savezna država suverenih i ravnopravnih naroda (članak 1.), umjesto dotadašnjeg određenja FNRJ kao savezne narodne države republikanskog oblika, zajednice ravnopravnih naroda, koji su na osnovi prava na samoopredjeljenje, uključujući pravo na odcjepljenje, izrazili svoju volju da žive zajedno u federativnoj državi (članak 1. Ustava iz 1946.). 
Za razliku od Ustava iz 1946., prema kojemu vlast proizlazi i pripada narodu, prema Ustavnom zakonu, vlast pripada radnom narodu. Tu vlast radni narod ostvaruje i upravlja društvenim poslovima preko svojih predstavnika u narodnim odborima i narodnim skupštinama, u radničkim savjetima i drugim samoupravnim tijelima, a i neposredno putem izbora, opozivanja, referenduma, zborova birača, savjeta građana, sudjelovanja građana u upravi i u pravosuđu, i putem drugih oblika neposrednog upravljanja (članak 2). 
Ustavnim zakonom napušteno je načelo dvodijelne podjele vlasti te je Savezna narodna skupština proglašena za najviše tijelo federacije i predstavnikom narodnog suvereniteta (članak 13.), koja je sastavljena od dva doma, Saveznog vijeća i Vijeća proizvođača (članak 24.). 
Dotadašnja najviša izvršna tijela – Prezidijum Narodne skupštine FNRJ i Vlada FNRJ zamijenjeni su predsjednikom Republike i Saveznim izvršnim vijećem (SIV) (članak 70.), koji su skupštini odgovorni za rad. Predsjednik Republike ujedno je i predsjednik SIV-a (članak 72.), a bira se iz redova članova Savezne narodne skupštine (članak 74.)
Ustavni zakon zapravo je proglašen kao povelja društvenog samoupravljanja, a taj naziv nosili su i budući ustavi SFR Jugoslavije. Prema zamisli tvoraca, on je trebao omogućiti nesmetanu izgradnju samoupravljanja, do donošenja novog Ustava Jugoslavije iz 1963. godine.