Bio je to posljednji jugoslavenski Ustav, a prethodilo mu je nekoliko amandmana na Ustav SFRJ iz 1963. kojima su se pokušali nadvladati sve očigledniji politički problemi te federativne zajednice, a u srži kojih je bilo pitanje primjene načela federalizma. Amandmanima I-VI iz 1967. uvedeno je Vijeće naroda te promjene u sastavu Saveznog izvršnog vijeća. Amandmanima VII-XIX iz 1968. autonomne pokrajine Kosovo i Metohija te Vojvodina postale su socijalističke autonomne pokrajine Kosovo i Vojvodina, kojima je zajamčen njihov teritorijalni integritet, a Amandmanima XX-XLII iz 1971. u središtu interesa su suverena prava radnog naroda, nove funkcije federacije i s tim u vezi odnosi između saveznih i republičkih vlasti.

Ustav SFRJ iz 1974. proklamira deset osnovnih načela: Prvim načelom, Jugoslavija se definira kao savezna republika ravnopravnih naroda i narodnosti, s pravom naroda na samoopredjeljenje do otcjepljenja. Drugo načelo odnosi se na socijalističko društveno uređenje SFRJ: ono se zasniva na vlasti radničke klase i svih radnih ljudi te na odnosima među ljudima kao slobodnim i ravnopravnim proizvođačima i stvarateljima. Treće načelo postavlja društveno vlasništvo kao osnovu socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa odnosno kao osnovu slobodnog udruženog rada. Četvrto načelo ističe da se vlast radnih ljudi ostvaruje kroz samoupravljanje i odlučivanja u osnovnim organizacijama udruženog rada, samoupravnim interesnim zajednicama, mjesnim zajednicama i dr. Peto načelo proklamira slobode, prava i dužnosti čovjeka i građanina kao nerazdvojni dio i izraz socijalističkih samoupravnih demokratskih odnosa, a VI. načelo općenarodnu obranu kao jedinstveni sustav organiziranja, pripremanja i sudjelovanja svih razina vlasti u oružanoj borbi i svim drugim oblicima otpora i obrane zemlje. Sedmim načelom, SFRJ svoje međunarodne odnose zasniva na načelima poštovanja nacionalne suverenosti i ravnopravnosti, nemiješanja u unutarnje poslove drugih i socijalističkom internacionalizmu te zagovara rješavanje međunarodnih sporova mirnim putem. Sukladno VIII. načelu, Savez komunista Jugoslavije (SKJ) ima odgovornost nositelja političkih aktivnosti u cilju zaštite i daljnjeg razvoja socijalističke revolucije i socijalističkih samoupravnih društvenih odnosa te se određuje uloga Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije kao demokratskog fronta radnih ljudi pod vodstvom SKJ-a. U IX. načelu daje se cilj društveno-ekonomskog i političkog sustava SFRJ – ostvarenje načela komunizma - „Svatko prema sposobnostima – svakome prema potrebama“. Deseto načelo navodi kako osnovna načela socijalističkog samoupravnog društva čine osnovu i smjer za tumačenje ustava i zakona kao i djelovanja svih i svakoga.

Ustav SFRJ iz 1974. ima 406 članaka i bio je jedan od najdužih ustava u svijetu. Federalne jedinice - socijalističke republike definiraju se kao države zasnovane na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi. Skupština SFRJ je najviše tijelo vlasti u okviru prava i dužnosti federacije, sastavljena od dva doma: Saveznog vijeća i Vijeća republika i pokrajina. Ustavni Amandmani iz 1971. glede Predsjedništva SFRJ kao kolektivnog tijela upravljanja i glede povijesne uloge Josipa Broza Tita pretočeni su u ovaj Ustav s određenim razlikama, poput toga da je članstvo Predsjedništva SFRJ smanjeno na devet članova (po dva predstavnika socijalističkih republika i autonomnih pokrajina te po položaju predsjednik SKJ), dok je za Tita člankom 333. Ustava predviđeno da „Skupština SFRJ može, na prijedlog skupština republika i skupština autonomnih pokrajina, izabrati Josipa Broza Tita za Predsjednika Republike bez ograničenja trajanja mandata“, čime je u stvari postao doživotni predsjednik. Proklamacija ustavnog načela prava na samoopredjeljenje naroda do otcjepljenja bila je osnova Republici Hrvatskoj za put u neovisnost.