Stručni članci
09.12.2022.
Vremeplov: Ustav Ruske Federacije – 12. prosinca 1993.
Dana 12. prosinca 1993. na nacionalnom referendumu usvojen je Ustav Ruske Federacije (na ruskom: Конститу́ция Росси́йской Федера́ции), koji je stupio na snagu 25. prosinca 1993., kad je službeno objavljen. Tim Ustavom službeno je ukinut Ustav Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike, koji je neposredno prije toga doživio promjene zbog raspada Sovjetskog Saveza i uspostavljanja suverene Ruske Federacije.
Donošenju toga Ustava prethodila je teška ustavna kriza, nazvana Crni oktobar ili Ukaz 1400 nastala između ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i Vrhovnog Sovjeta Ruske Federacije, koja je završila tako što je Boris Jeljcin upotrijebio vojnu silu. Spor je nastao kad je Jeljcin odlučio raspustiti najviše državno tijelo, Kongres narodnih poslanika i parlament, Vrhovni Sovjet iako to nije mogao na temelju Ustava. Parlament je Jeljcinovu odluku proglasio ništavom i razvlastio Jeljcina, što je dovelo do nemira iz kojih je Jeljcin izašao kao pobjednik.
Ustavom je kreiran prezidencijalni sustav vladanja sa širokim predsjedničkim ovlastima, kojima predsjednik praktički vlada izvršnom, zakonodavnom i sudskom vlašću. Ustav ima dva dijela. Prvi dio sadržava Osnove ustavnog sustava (članci 1-16), Prava i slobode čovjeka i građanina (članci 17-64), Federalna struktura (65-79), Predsjednik Ruske Federacije (članci 80-93), Federalna Skupština (članci 94-109), Vlada Ruske Federacije (članci 110-117), Sudbena vlast (118-129), Lokalna samouprava (članci 130-133), Ustavni amandmani i revizija Ustava (članci 134-137), dok drugi dio čine Završne i prijelazne odredbe.
Ustavom se definira da je predsjednik ruski državni poglavar, koji vodi domaću i vanjsku politiku te predstavlja Rusiju u zemlji i inozemstvu. Za razliku od prethodnog Ustava, ovim Ustavom mandat predsjednika ustanovljava se na šest godina. Prema ovom Ustavu, predsjednik Federacije nije samo vrhovni zapovjednik oružanih snaga, nego ima čak i pravo raspustiti Državnu Dumu. Predstavničko tijelo čine dva doma: Državna Duma (donji dom) i Federalno vijeće (gornji dom). Duma je ovlaštena za donošenje zakona, s tim da Federalno vijeće ima pravo veta na donesene zakone. Tu odluku Federalnog vijeća Državna Duma može anulirati putem ponovnog postupka, koji zahtijeva dvotrećinsku većinu za donošenje zakona. Ipak, predsjednik ima konačan veto. Sudbena vlast postavlja se kao neovisna i nepristrana, ustanovljava se sudski imunitet i trajno imenovanje sudaca. Ustavom se ustanovljava Ustavni sud, Vrhovni sud i Visoki arbitražni sud. Članove tih sudova imenuje Vijeće Federacije, ali na prijedlog predsjednika. Godine 2015. ukinut je Visoki arbitražni sud, čiji su sporovi prebačeni na Vrhovni sud. Prijedlog za promjenu ustava kao i reviziju odredaba mogu podnijeti: predsjednik Republike, Federalno Vijeće, Državna Duma, Vlada Ruske Federacije, kao i zakonodavna tijela konstitutivnih entiteta Ruske Federacije.
Prve promjene ovog Ustava bile su 2008., a važne izmjene dogodile su se 2014. Ustavnim zakonom br. 6 o pripajanju Republike Krim Ruskoj Federaciji i oblikovanju novih subjekata u okviru Ruske Federacije – Republike Krim i Saveznog grada Sevastopolja. Promjene iz 2020. ukinule su odredbu o trajanju maksimalnog broja predsjedničkih mandata kojima su neutralizirani prethodni mandati. Tim izmjenama Rusija postaje sljednica Sovjetskog Saveza u odnosu na međunarodne organizacije, sporazume i imovinu Sovjetskog Saveza. U zadnjim izmjenama 78 % građana glasovalo je za promjenu, od 65 % onih koji su izašli na glasovanje.