U literaturi se kao jedan od razloga za brzo donošenje Ustava navodi potreba da se preduhitri nepovoljna odluka Vijeća sigurnosti UN-a o statusu Kosova, a kao drugi, potreba da Srbija, kao samostalna i suverena država, nakon istupanja Crne Gore iz državne zajednice (s čime se očito nije računalo) dobije odgovarajući ustav koji bi izražavao njezin novi „državni status“.² Na istoj sjednici Narodna skupština donijela je odluku o raspisivanju republičkog referenduma radi potvrđivanja novog Ustava na dane 28. i 29. listopada 2006. Ustav je na referendumu podržalo 53,4 % građana od ukupnog broja birača s pravom glasa, nakon čega je Narodna skupština, na Drugoj posebnoj sjednici održanoj 8. studenoga 2006., proglasila Ustav Republike Srbije. Taj Ustav naziva se još i Mitrovdanski ustav, jer je donesen na Dan svetog Mitra (Mitrovdan), pravoslavni blagdan, koji se slavi 8. studenoga.

U Preambuli Ustava navodi se sljedeće:

„Polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica u Srbiji, polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni dio teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slijede ustavne obveze svih državnih tijela da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutarnjim i vanjskim političkim odnosima, građani Srbije donose…“

Ustav ima 206 članaka podijeljenih u deset dijelova. U Prvom dijelu, koji nosi naziv „Načela Ustava“, Republika Srbija, u članku 1. definira se kao država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, koja je zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokracije, ljudskim i manjinskim pravima i pripadnosti europskim načelima i vrijednostima; člankom 2. uređuje se suverenost; člankom 3. vladavina prava; člankom 4., podjela vlasti i dr.

Ustav Republike Srbije napustio je koncept društvenog vlasništva, omogućio je strancima stjecanje vlasništva na nekretninama, propisao je reizbor svih sudaca, neposredno biranje predsjednika Republike, kojeg, zbog povrede Ustava, može razriješiti Narodna skupština, rodna ravnopravnost postala je ustavna kategorija, zabranjen je sukob interesa, uvedeno je pravo na prigovor savjesti, pravo na pristup informacijama i dr.

Zakonodavnu vlast provodi Narodna skupština, a izvršnu Vlada. Sudska vlast je jedinstvena na području Republike Srbije i pripada sudovima opće i posebne nadležnosti. Najviši sud u Republici Srbiji je Vrhovni kasacioni sud. Ustavni sud Republike Srbije (članak 166.) samostalno je i neovisno državno tijelo, koje štiti ustavnost i zakonitost i ljudska i manjinska prava i slobode.