Estonija je bila u sastavu Ruskog Carstva od 1710. godine, a svoju priliku za nezavisnost dobila je 1917., kada su u Rusiji, tijekom Prvog svjetskog rata boljševici pokrenuli revoluciju. Estonci su proširili svoju provinciju te su osnovali Estonsku provincijsku skupštinu. Dolaskom na vlast, boljševici su tu skupštinu raspustili, ali ratne okolnosti, tj. povlačenje Rusa zbog dolaska njemačkih snaga krajem Prvog svjetskog rata, omogućile su Estoniji da ide korak dalje i osnuje Privremenu Vladu, koja je zbog poraza Nijemaca u ratu postala državotvorni čimbenik (Nijemci su Privremenoj Vladi predali vlast 19. studenoga 1918.). Sovjeti su neposredno nakon njemačke predaje vlasti napali Estoniju da bi nakon godinu i pol ratovanja bili prisiljeni položiti oružje. Tartuški mirovni ugovor napisan je na estonskom i ruskom jeziku i položen je kod Društva Naroda. Njegovi prijevodi na engleski i francuski objavljeni su 1922.

Člankom II Ugovora¹ navedeno je:

„Slijedom prava svih naroda na samoopredjeljenje, do prava na potpuno otcjepljenje od države čiji su dio, prava koje je proklamirala Sovjetska Socijalistička i Federativna Ruska Republika, Rusija bezrezervno priznaje neovisnost i suverenitet Države Estonije te se dobrovoljno i zauvijek odriče svih suverenih prava koja posjeduje nad estonskim narodom i teritorijem, bilo da se ta prava temelje na pravnom položaju koji je prije postojao u javnom pravu, bilo u međunarodnim ugovorima koji, u ovdje naznačenom smislu, gube svoju valjanost u budućnosti. Iz činjenice da je Estonija pripadala Rusiji, estonski narod i država neće imati nikakve obveze prema Rusiji.“

Ugovor ima 20 članaka² i osim odredaba o okončanju rata između tih dviju država i priznanju estonske države, njime su uređene granice između Estonije i Rusije, pravo estonskog naroda da se vrati u Estoniju (oko 38 tisuća Estonaca tražilo je estonsko državljanstvo), kao i ruskog naroda da se vrati u Rusiju. Ugovor je uredio pitanje povrata estonske pokretne imovine koja je odnesena u Rusiju za vrijeme Prvog svjetskog rata, dogovoren je oprost duga koji je imala carska Rusija prema Estoniji, kao i da Rusi plate 15 milijuna rubalja u zlatu iz carskih ruskih rezervi. Rusi su pristali odobriti koncesije za krčenje milijun hektara ruskih šuma i obvezali su se izgraditi željeznicu od estonske granice prema Moskvi.

Tartuški mirovni ugovor, osim činjenice da se smatra „rodnim listom“ Estonije, bio je i prvi međunarodni ugovor koji je sadržavao pravo naroda da odlučuje o svojoj sudbini, što je bio važan korak u oblikovanju prava naroda na samoopredjeljenje. U okolnostima poslijeratne izolacije Sovjetske Rusije, Ugovor je bio od iznimne važnosti Sovjetima: Lenjin je potpisivanje Ugovora nazvao „neusporedivom pobjedom nad Zapadnjačkim imperijalizmom“.

Sovjetski Rusi, međutim, nisu ispoštovali Ugovor u cijelosti: povratak Estonaca bio je sprječavan, a ni do danas nisu vratili određeno nacionalno blago Estonije, dok su neki dijelovi granica određeni Ugovorom još uvijek pod ruskom kontrolom. Sovjeti su 1940. okupirali Estoniju, koja je u sastavu SSSR-a ostala do 1991.