Okosnicu te reforme činile su narodne komune, kolektivne političke i radne jedinice i agrarna kolektivizacija kojom su se privatni posjedi ukidali i branili. Njene posljedice bile su porazne. Zbog gladi, u razdoblju između 1958. i 1961. umrlo je između 15 i 35 milijuna ljudi. Nakon kratkog razdoblja sagledavanja propusta i ublažavanja mjera, uslijedilo je razdoblje Kulturne revolucije, desetljeće (1966.-1976.) okrutnih i nezabilježenih političkih progona i društvene preobrazbe koja je nijekala sve što je bilo izraz tradicije i „stare kulture“. Perjanicu Kulturne revolucije činila je Crvena garda, mladež i studenti s crvenim trakama oko rukava i crvenom knjižicom Maovih citata, koja je dobila slobodu „buniti se“, tj. kritizirati i djelovati protiv svega što im se činilo kontrarevolucionarno.

Važni čimbenici Kulturne revolucije bila su četiri člana komunističke partije: Mao Ce-tungova supruga, Jiang Qing, zvana Gospođa Mao te Zhang Chunqiao, Yao Wenyuan, i Wang Hongwen, nazvani Četveročlana banda, koji su bitno utjecali na procese unutar partije te samo tijek Revolucije. Pod optužbom zbog različitih zločina, svih četvero uhićeno je nepunih mjesec dana nakon Mao Ce-Tungove smrti, u listopadu 1976., a suđenje je započelo u studenom 1980. godine. U razdoblju od uhićenja do suđenja, unutar Kineske komunističke partije dogodile su se znatne reforme u smjeru ublažavanja posljedica autoritarnog vođenja države. Neposredno prije suđenja, Kongres narodnog plenuma potvrdio je osnivanje „Posebnog tužiteljskog tima“, kao i dva „Posebna suda“ za suđenje Četveročlanoj bandi i njihovih šest pomoćnika.

Suđenje¹ je bilo javno. Više od 880 predstavnika naroda, među kojima su mahom bili članovi obitelji dužnosnika koji su pogubljeni u Kulturnoj revoluciji, i 300 novinara sjedili su u sudnici. Članovi Bande i pomoćnici imali su pravo na obranu, koju je iskoristilo njih pet. Svaki je dobio dva odvjetnika. Optužnica na preko četrdeset stranica, čiji su dijelovi prethodno objavljeni u svim velikim kineskim novinama, okrivljavala ih je za veleizdaju, progone drugih, uzurpaciju vlasti, obučavanje milicije za suprotstavljanje regularnoj vojsci i za „ostale antirevolucionarne zločine“. U njoj se tvrdilo da je Četveročlana banda proganjala i mučila oko 750 tisuća ljudi, od kojih je 34.376 umrlo. Četveročlanoj bandi sudio je Prvi posebni sud, a njihovim pomoćnicima Drugi posebni sud. Prva optužba odnosila se na kovanje zavjere radi uzurpacije vlasti 1974. Gospođa Mao tvrdila je da se toga ne sjeća, a nakon što joj je odbijen zahtjev za unakrsno ispitivanje svjedoka, vikala je da je suđenje ništa drugo nego pravna parodija. Posebna pozornost posvećena je progonu i ubojstvu visokog dužnosnika Liu Shaoqia i njegove supruge.

Nakon svjedočenja da su dokazi protiv njega bili fabricirani i iznuđeni mučenjem, Jiang Qing nije poricala sudjelovanje u progonu, ali je tvrdila da je samo u njemu „asistirala“, implicirajući da je slijedila naredbe Mao Ce-Tunga. Nakon svjedočenja 49 svjedoka i preko 870 dokaza, suđenje je dovršeno 29. prosinca 1980. Glavni tužitelj je u završnoj riječi naglasio velik doprinos Mao Ce-Tunga Kini, ali je naznačio i to da je bio odgovoran za neprilike naroda u vrijeme Kulturne revolucije. Tvrdio je da Četveročlana banda ne može izbjeći kaznu koristeći predsjednika Mao kao štit. Dana 25. siječnja 1981. sud je osudio Jiang Qing i Zhang Chunqiao na smrt, s dvogodišnjom odgodom. Yao Wenyuan osuđen je na doživotni zatvor, a Wang Hongwen na 20 godina. Osuđenici nisu imali pravo žalbe. Nakon dvije godine smrtne kazne zamijenjene su doživotnim zatvorom. Gospođa Mao počinila je samoubojstvo 1992. u bolnici, nakon što je bila puštena zbog zdravstvenih razloga.