Ukupno su optužene 24 osobe, od kojih je njima deset bilo suđeno u odsutnosti. Suđenje koje se u povijesti naziva Beogradski proces, privuklo je veliku pozornost kako u Jugoslaviji tako i u svijetu i pratilo ga je oko 60 inozemnih novinara, a bio je osiguran i izravni radijski prijenos.¹ Među optuženima uz Dražu Mihailovića našli su se ne samo četnici nego i članovi vlade u egzilu te članovi marionetske i profašističke vlade na području Srbije, na čelu s Milanom Nedićem. Optužnica protiv Draže Mihailovića imala je 47 točaka, a optužen je (zajedno s ostalima) za aktivnosti protiv partizana, suradnju s Trećim Reichom i za ratne zločine nad civilima. Između ostalog, Mihailoviću je stavljeno na teret da je po njegovu naređenju u selu Braićima streljano 500 partizana, zatim blizu Ravne Gore oko 30 partizana, da je u Foči i Goraždu između prosinca 1941. i siječnja 1942. streljano oko 2000 muslimana, među kojima puno žena i djece, da je tijekom pete ofanzive, u lipnju 1943. naredio klanje partizanskih ranjenika, među kojima su bili liječnik Simo Milošević i hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić i dr.²

Draža Mihailović osuđen je krivim po 8. točaka optužnice, između ostalog zato:

„1. što je od početka druge polovice 1941. godine i za cijelo vrijeme rata i neprijateljske okupacije organizirao i rukovodio oružanim četničkim formacijama poznatim kao “četnici Draže Mihailovića” i tzv. “Jugoslavenska vojska u otadžbini” (domovini, op.a), čiji je cilj bio oružanim djelovanjem i provođenjem terora u suradnji s okupatorom podupirati okupaciju i gušiti oružani ustanak i oslobodilačku borbu srpskog i drugih naroda Jugoslavije;

2. što je u cilju gušenja narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije i potpore okupaciji od samog početka svog protunarodnog djelovanja stupio u vezu s okupatorskim zapovjedništvima (i vlastima); provodio aktivnu političku i vojnu suradnju sa svim okupatorima tijekom cijelog rata, sve do same kapitulacije Hitlerove Njemačke; sklapao sam ili preko potčinjenih zapovjednika i agenata sporazume i ugovore za vođenje zajedničke borbe protiv svoje domovine, dobivao od okupatora oružje, opremu, hranu i drugu pomoć za svoje četničke jedinice; stavljao svoje jedinice pod zapovjedništvo okupatora za izvođenje ratnih operacija protiv Narodnooslobodilačke vojske; odobravao svojim zapovjednicima da svoje postrojbe „legaliziraju“ kod okupatora, odnosno stupe u otvorenu službu okupatora, a nekim četničkim postrojbama da pređu pod neposredno zapovjedništvo okupatora pod nazivom „antikomunistička dobrovoljačka milicija“, tako da su svi njemu podređeni zapovjednici i postrojbe po njegovim direktivama i zapovijedima za cijelo vrijeme rata zajedno s fašističkim okupacijskim postrojbama izvodili vojne operacije protiv narodnih oružanih snaga i vršili zločine i teror nad narodom.

3. što je od samog početka svog izdajničkog djelovanja stupio u vezu s Nedićem i ostalim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju održanja okupacije i ujedinjenja svih izdajničkih snaga protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije; svojim zapovjednicima davao direktive za sklapanje sporazuma i suradnju s ustašama uz priznanje suvereniteta tzv. “Nezavisne Države Hrvatske” i prisegnuo vjernost Paveliću, organizatoru masovnih pokolja srpskog i hrvatskog naroda;...“³

Suđenje je dovršeno 15. srpnja 1946. Draža Mihailović osuđen je na smrt strijeljanjem i kazna je, nakon žalbe koja je odbijena 16. srpnja 1946., izvršena 17. srpnja 1946. Uz njega je streljano još devet osoba, a ostaili okrivljenici osuđeni su na kazne zatvora od 18 mjeseci do 20 godina. Postupak rehabilitacije Draže Mihailovića pokrenuo je 2006. njegov unuk Vojislav Mihailović pred Višim sudom u Beogradu. Zahtjev za rehabilitaciju usvojen je sudskom odlukom 14. svibnja 2015. te je osuđujuća presuda protiv njega proglašena ništavom.