Prvi mirovni ugovor Napoleon je potpisao s ruskim carem Aleksandrom I., 7. srpnja 1807., a drugi s Pruskom 9. srpnja 1807. na splavi, na rijeci Njemen. Ugovori su potpisani nauštrb pruskog kralja, koji je bio prinuđen odustati od polovice svog prijeratnog teritorija. Na dobivenom teritoriju Napoleon je stvorio sestrinske republike, koje su i formirane i priznate u Tilsitu: Kraljevina Vestfalija, Varšavsko Vojvodstvo te Slobodni grad Gdanjsk, dok su ostali teritoriji dodijeljeni drugim francuskim saveznicima i Rusiji. Tilsitskim sporazumima Napoleon nije samo zacementirao kontrolu nad središnjom Europom, nego je uspio uključiti Rusiju i Prusku u Kontinentalni sustav¹, koji je godinu dana prije uspostavio protiv svoja dva najveća neprijatelja – Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske.

Mirovnim ugovorom s ruskim carem Aleksandrom I. od 7. srpnja 1807., okončan je rat između Francuske i Rusije te je uspostavljeno savezništvo i podjela Europe, koja je dovela do smanjenja teritorija Austrije i Pruske. Strane su se tajno dogovorile da će pomagati jedna drugoj u sporovima – Francuska se obvezala pomoći Rusiji protiv Otomanskog Carstva, dok se Rusija obvezala pridružiti Kontinentalnom sustavu protiv Britanskog Carstva. Tilsitski ugovor s Francuzima bio je direktan povod anglo-ruskom ratu između Engleza i Rusa (1807.-1812.) te finskom ratu između Švedske i Rusije (1808.-1809.). Započinjanju ratova kumovao je sam Napoleon s ciljem da savlada Veliku Britaniju, a Švedsku privoli na priključenje Kontinentalnom sustavu. Car Aleksandar I. je u korist Francuza pristao evakuirati vojsku iz Vlaške i Moldavije koje je zauzeo za vrijeme rusko-turskog rata (1806.-1812) te im je predao jonske otoke i Boku Kotorsku (Crna Gora). S druge strane, Napoleon je jamčio suverenost Kneževine Oldenburg i nekoliko manjih državica kojima su vladali carevi njemački rođaci te se obvezao da neće progoniti ruske saveznike Crnogorce.

Puno lošije od Rusije mirovnim ugovorom od 9. srpnja 1807. prošla je Pruska, koja je, kao što je spomenuto, na temelju ugovora ostala bez polovice svoga teritorija. Usto, Pruska je bila primorana smanjiti vojsku na 43.000 vojnika, a 1808. Francuska je odredila i odštetu od 150 milijuna franaka (kasnije smanjenu za 20 milijuna), koju je Pruska morala plaćati, što ju je sljedećih godina dovelo u vrlo tešku financijsku situaciju. Smanjenjem teritorija i prusko se stanovništvo s prijašnjih 9,5 milijuna smanjilo na oko 4,5 milijuna. Tek nakon Bečkog kongresa, 1815., Pruskoj je vraćen dio teritorija oduzetog Tilsitskim mirovnim ugovorom.

Tilsitski sporazumi predstavljaju vrhunac Napoleonovih osvajačkih pohoda i uspjeha. Zbog njih je Velika Britanija skoro bankrotirala. Francusko-ruska suradnja trajala je do 1810., kada je car Aleksandar I. ustanovio da kontinentalna blokada kojoj se priključio nanosi popriličnu štetu ruskoj trgovini, zbog čega je otvorio ruske luke, za navodno, neutralne brodove. Potonja događanja i mešetarenja iz Varšavskog vojvodstva pridonijeli su raspadu francusko-ruskog saveza te je mirovni ugovor s Rusima prestao važiti Napoleonovim napadom na Rusiju 1812.