U slučaju Angole, prestanak sukoba rezultirao je bijegom oko 500 tisuća portugalskih Angolaca, koji su za sobom ostavili zemlju bez obučenih radnika u industriji i poljoprivredi, a javnu administraciju bez osposobljenih službenika. U tom razdoblju, točnije 1975., započinje građanski rat u Angoli, koji je do svog okončanja 2002. odnio pola milijuna žrtava i milijun raseljenih osoba te prouzročio tešku ekonomsku krizu, korupciju, nejednakost, siromaštvo i drugo, od kojih se današnje angolsko društvo još uvijek oporavlja.

Građanski se rat vodio između dvaju snažnih antikolonijalnih pokreta – komunističkog Narodnog pokreta za oslobođenje Angole i antikomunističkog, Nacionalne unije za potpunu neovisnost Angole. Iza njih su stajali njihovi hladnoratovski neprijatelji – Sovjetski Savez i Kuba pomagali su komuniste, a Južna Afrika i SAD pomagali su Nacionalnu uniju. Među pomagačima komunista našla se i (nesvrstana) Jugoslavija, koja je u tu svrhu poslala svoja dva ratna broda kako bi pomogla Kubancima. Građanski rat obilježile su tri faze. Prva je bila između 1975. i 1991., druga od 1992. do 1994. i treća od 1998. do 2002.

Prva faza građanskog rata okončana je uz posredovanje portugalske vlade potpisivanjem Sporazuma iz Bicessea, 31. svibnja 1991. u Portugalu. Sporazumi obuhvaćaju sporazum o prekidu vatre, temeljna načela za uspostavljanje mira u Angoli, koncepte za rješavanje spornih pitanja između angolske vlade i Nacionalne unije za potpunu neovisnost Angole te Protokol iz Estorila, koji sadržava odredbe o izborima, vojnom nadzoru, unutarnjoj sigurnosti, političkim pravima Nacionalne unije, o upravnim strukturama kao i formiranju angolskih oružanih snaga.

Glede dijela sporazuma koji uređuje temeljna načela za uspostavu mira u Angoli, točkom 1. određeno je da država Angola, njezin predsjednik (vođa Narodnog pokreta za oslobođenje Angole) i angolska vlada priznaju Nacionalnu uniju za potpunu neovisnost Angole do održavanja općih izbora. U točki 2. određeno je da kada na snagu stupi prekid vatre, Nacionalna unija stječe pravo voditi i slobodno sudjelovati u političkim aktivnostima u skladu s revidiranim Ustavom i važećim zakonima u cilju stvaranja višestranačke demokracije. Točkom 3. dogovoreno je da će angolska vlada provesti raspravu sa svim političkim snagama kako bi dobila uvid u njihovo mišljenje glede predloženih promjena Ustava te da će surađivati sa svim strankama u izradi izbornih zakona. Prema točki 4., slobodni i pošteni izbori za novu vladu održat će se nakon registracije birača, koja će se provesti uz superviziju međunarodnih izbornih promatrača, koji će, pak, ostati u Angoli sve dok ne potvrde da su izbori bili slobodni i pošteni, uključujući i službenu objavu rezultata. Točka 5. Sporazuma nalaže poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući pravo slobodnog udruživanja. Točkom 6. propisan je postupak stvaranja Nacionalne vojske, koji će započeti nakon stupanja na snagu prekida vatre, a dovršit će se na datum izbora, sve sukladno uvjetima o kojima će se složiti angolska vlada i Nacionalna unija. Angolske stranke jamče neutralnost Nacionalne vojske u izbornom procesu. Konačno, točkom 7. određeno je da će objava i stupanje na snagu prekida vatre na angolskom teritoriju biti u skladu sa sporazumom koji će sklopiti angolska vlada i Nacionalna unija.¹

Vjera da ovi sporazumi donose mir trajala je do općih izbora 1992., prije drugog kruga izbora u tijesnoj borbi između vladajuće stranke – Narodnog pokreta i opozicije Nacionalne unije. Masakri i masovne grobnice simpatizera i birača Nacionalne unije označili su drugu fazu građanskog rata.