Sporazum je pisan u doba kada su britanski kolonisti i Novozelandska kompanija (koja je djelovala u ime velikog broja naseljenika i doseljenika) pritiskali Krunu da osnuje koloniju na Novom Zelandu, i kada su maorske poglavice zatražile zaštitu Britanaca zbog francuskih prepada. Sporazum su prvo potpisale maorske poglavice sa sjevera. Nakon toga su preslike dokumenta (ima ih ukupno devet) kružile Novim Zelandom i sljedećih su ga mjeseci potpisale i druge poglavice. Između 530 i 540 Maora, među kojima je bilo oko 13 žena, potpisalo je Sporazum.

Tekst Sporazuma ima Preambulu i tri članka:

»Njezino Veličanstvo Viktorija, ... s kraljevskom naklonošću prema domorodačkim poglavicama i plemenima Novog Zelanda, sa željom da zaštiti njihova prava i vlasništvo te im osigura uživanje mira i reda, smatrala je nužnim zbog velikog broja subjekata Njezina Veličanstva koji su se već nastanili na Novom Zelandu... uspostaviti i imenovati dužnosnika koji će biti ovlašten odnositi se prema Aboridžinima Novog Zelanda u cilju priznanja suverene vlasti Njezina Veličanstva na cijelom ili bilo kojem dijelu ovih otoka ...

Članak prvi (Članak 1.)

Poglavice Saveza Ujedinjenih plemena Novog Zelanda i neovisni poglavice koji nisu članovi Saveza ustupaju Njezinu Veličanstvu Kraljici Engleske potpuno i bez rezerve sva prava i ovlasti suvereniteta koje Savez ili pojedinačne poglavice vrše ili posjeduju ili bi mogle vršiti ili posjedovati na svom teritoriju kao jedini suvereni. 

Članak drugi (Članak 2.)

Njezino Veličanstvo Kraljica Engleske potvrđuje i jamči poglavicama i plemenima Novog Zelanda i njihovim obiteljima i pojedinicma isključivi i neometani posjed njihove zemlje i šuma i ostalog vlasništva koje mogu kolektivno ili pojedinačno posjedovati dokle god to žele i imaju volje zadržati u svom posjedu; ali poglavice Ujedinjenih plemena i pojedinačni poglavice prepuštaju Njezinu Veličanstvu isključivo pravo prvokupa tih zemalja u slučaju da ih njihovi vlasnici odluče otuđiti, po cijenama koje se mogu dogovoriti između vlasnika i osobe koju Njezino Veličanstvo ovlasti da u to ime s njima djeluje.«^[1]

Članak treći (Članak 3.)

S obzirom na navedeno, Njezino Veličanstvo Kraljica Engleske proširuje na domorodce Novog Zelanda svoju kraljevsku zaštitu i dodjeljuje im sva prava i privilegije britanskih subjekata."

Sporazum je sastavljen i potpisan u dva primjerka, na engleskom i na maorskom. Verzije se, međutim, toliko razlikuju da do danas ostaje nejasno što su dvije strane zapravo ispregovarale. Maori su izgubili kontrolu nad većinom zemlje, što zbog prodaje, nepravednih dogovora, a i zbog konfiskacija nakon Novozelandskih ratova. Pitanje Sporazuma i njegovih učinaka ponovno postaje aktualno tijekom 1970-ih godina. U cilju pronalaženja pravičnog rješenja, 1975. osnovan je Waitanški tribunal, čiji je cilj tumačenje Sporazuma, istraživanje njegova kršenja od Britanske krune ili njezinih predstavnika i predlaganje mjera za razrješenje sporova. Međutim, u većini slučajeva preporuke tribunala nisu obvezujuće za Krunu. Tijekom devedesetih godina 20. stoljeća novozelandska vlada započela je pregovore o vlasničkim zahtjevima.

[1] Izvor: https://nzhistory.govt.nz/politics/treaty/read-the-treaty/english-text, pristupljeno 29. siječnja 2020.