Prvi izgred u Krfskom tjesnacu zbio se 15. svibnja 1946., kada su albanske bitnice nenadano otvorile paljbu na dvije britanske krstarice pri plovidbi sa sjevera prema jugu, a drugi se dogodio 22. listopada 1946. Tog dana britanski su razarači pri izlasku iz tjesnaca na otvoreno more naletjeli na mine u području za koje se smatralo da je čisto od mina. Eksplozija je na brodu Suarez usmrtila 36 osoba, dok je na brodu Volage, koji mu je priskočio u pomoć, poginulo 8 ljudi. Ranjeno je ukupno 42 ljudi, a Suarez je pretrpio totalnu štetu. Britanija je nakon ovog incidenta, 12. i 13. studenoga, pristupila čišćenju mina. Pošto je Albanija odbila britanski zahtjev za naknadu štete, Britanija je podnijela tužbu Međunarodnom sudu. Proglasivši se nadležnim, Međunarodni sud trebao je odlučiti o dva pitanja: 

1. je li Albanija odgovorna za eksplozije i postoji li njezina obveza plaćanja odštete

2. je li Ujedinjeno Kraljevstvo prekršilo međunarodno pravo zbog postupaka svoje mornarice u albanskim vodama, prvo onog dana kada je došlo do eksplozija, a onda i 12. i 13. studenoga, kada je poduzela čišćenje tjesnaca? 

Jedno od važnih pitanja tijekom suđenja bilo je: kako je Albanija, koja nije imala ratnu flotu, a ni trgovačke brodove, mogla uopće položiti minsko polje. Britanske sumnje odnosile su se na Jugoslaviju, a njezinu moguću upletenost potvrđivao je na sudu svjedok i jugoslavenski prebjeg Karel Kovačić. Sud je, odlučujući o prvom pitanju, Albaniju proglasio odgovornom, s tim da nije prihvatio tvrdnju da je Albanija sama položila mine ili da je to učinila Jugoslavija na zahtjev Albanije. Ipak, Sud je smatrao da polaganje mina nije moglo biti učinjeno bez njezina znanja. U odnosu na drugo pitanje, u kojem je istaknuto pitanje prava na neškodljiv prolaz, sud je utvrdio da Britanci nisu povrijedili albanski suverentitet 22. listopada 1946., jer pravo na neškodljiv prolaz postoji u vrijeme mira kroz tjesnace, koji poput krfskog povezuju dijelove otvorenog mora. Sud je smatrao da bi albanska pravila o prolazu mogla biti prihvatljiva, ali ne u mjeri da se zahtijeva prethodno odobrenje ili automatska zabrana prolaza ratnim brodovima. Velika Britanija, međutim, prema mišljenju Suda povrijedila je albanski suverenitet 12. i 13. studenoga, kada je samovoljno očistila tjesnac od mina jer je to činila protivno volji i bez dozvole albanske vlade. Sud je naložio Albaniji plaćanje 843.947 britanskih funti. Slučaj je konačno zatvoren tek nakon pada Hodžinog režima, 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je postignut dogovor o isplati. 

* Korišteni izvori, pristupljeno 2. travnja 2018. 

http://www.udhrm.com/clanci/2015/tragedija-u-krfskom-kanalu.html 

https://www.iilj.org/wp-content/uploads/2016/08/Summary-of-and-extract-from-Corfu-Channel-Case-United-Kingdom-v.-Albania.pdf; http://lawofwar.org/corfu_channel_case.htm