Na njemu su plemići i slobodni vojnici (jobogioni) sastavili i dali banu na potvrdu “prava kraljevstva i banovine” u 33 članka.  U ovom prvom cjelovitom sačuvanom saborskom „zapisniku“ utvrđen je i latinski naziv sabora: Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis - Opći sabor čitave kraljevine Slavonije.

Na saboru je plemstvo, prije svega, željelo učvrstiti sudski postupak i tako zajamčiti obranu vlasništva zemlje koju je steklo patrimonijalnim pravom, te je stoga najveći broj odredaba o nadležnosti i postupku sudovanja.¹

Pojedine odredbe zapisnika glase:

„Mi Matej ban čitave Slavonije ovim pismom objavljujemo svima sljedeće:

Na općem saboru kraljevine čitave Slavonije plemići i službenici utvrđenih gradova (...) predadoše nam pismeno niže navedena prava kraljevine i banovine moleći, da ih se pridržavamo kod suđenja i kod vršenja banskih prava... da se pobrinemo da ih se pridržavaju i naši suci.
....

Najprije, nijedan tužitelj ne može uzeti za svjedoka pristava koji je s njim u rodu ili svojti ili mu je podložan ili je svećenik u njegovoj župi.

Bude li tko pozvan pred sud, mora mu se za ročište odrediti petnaesti dan od dana poziva, ako je pozvan pred nas, a osmi dan ako je pozvan pred naše suce. Tužitelj će u prvom pozivu objavljenom u sudskom oglasu navesti svoju tužbu, da ne bude prilike za prijevaru. Ne pristupi li optuženi na prvo ročište, platit će globu od 40 denara, a za nepristupanja na ostala ročišta plaćat će se globe, koje su u kraljevini uobičajene.

Isto tako, ako onaj koji je pozvan na parnicu zbog posjeda, krađe, nasilja, ubojstva ili nevjere ne pristupi lično ili preko svog opunomoćenika, konačni njegov odgovor može se odgoditi do sedmog ročišta bez sudbene globe. Prihvati li se bilo koje ročište, ima se odobriti odgoda od 15 dana ili se mjesto sedam sudskih poziva, koji se zakonito mogu prihvatiti, ima odrediti jedno konačno ročište.
....

Nadalje, ako se tko, u parnici osuđen novčano, ne pobrine, da do drugog ročišta podmiri dug sucu ili protivniku, o trećem ročištu poći će jedan od sudaca postavljenih od kraljevine s predstavnikom zagrebačkog ili križevačkog župana, uzevši kao svjedoka izaslanika zagrebačkog ili čazmanskog kaptola, pa će od imanja ili od pokretnina dužnika, koji se oglušio, nakon procjene prave vrijednosti naplatiti točno, koliko je sud presudio. No ako se od njegove svojine odjednom bude tražila naplata u velikom iznosu, suci će, vodeći računa o položaju osoba, urediti rokove za isplatu.

Isto tako, ako tko optuži drugoga zbog veleizdaje ili izjavi, da daje kovati lažan novac, a ne uzmogne to dokazati, neka ga snađe kazna protuvrijednosti. Bilo je također određeno: ako tko iznese protiv drugoga na sudu, da u kraljevini javno provodi život u nasilju, a ne dokaže to, platit će po sudskom postupku polovinu »vražde«,” tj. 60 penza. Ako pak tužitelj iznese protiv optuženog tužbu, da je ukrao ili opljačkao njegovu svojinu, a to zakonito ne dokaže, platit će dvostruku kaznu. Uvrijedi li tko svog protivnika na sudu u prisutnosti suca, platit će »jezičnu kaznu«, naime 25 penza. U manjim parnicama snosi samo jednostruku kaznu. Isto tako, ako se na sudu protiv koga iznese, da je silom provalio u tuđu kuću, a ne uzmogne se dokazati, tužitelj će putem parnice platiti dvostruku kaznu.
...

Da te gore navedene odredbe ili propisi dobiju snagu trajne vrijednosti, izdali smo ovu ispravu potvrđenu našim pečatom.

Dano u Zagrebu, u srijedu nakon osmine Uskrsa (19. travnja, op. a.) od utjelovljenja Gospodinova godine 1273.” ²

1 Preuzeto: https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/povijest-saborovanja/zanimljivosti/slavonski-sabor-prvi-sabor-sjeverno-od-gvozda,  pristupljeno 13. 4. 2021.
2 Diplomatički zbornik VI., str. 25-28;  https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=197002. Prijevod na hrvatskom jeziku u: Jaroslav Šidak, Historijska čitanka za hrvatsku povijest I., Zagreb, 1952., str. 52-56.