Kralj se u Proglasu okomio na političke prilike u Kraljevini, navevši da se nisu ostvarila njegova „očekivanja kao i očekivanja Naroda, da će evolucija našeg unutarnjeg političkog života donijeti sređivanje i konsolidiranje prilika u zemlji“ jer „parlamentarni red i sav naš politički život dobivaju sve više negativno obilježje, od čega Narod i Država imaju za sada samo štete. Sve korisne ustanove u našoj Državi, njihov napredak i razvitak cjelokupnog našeg narodnog života, dovedeni su time u opasnost“, kao i da „parlamentarizam, koji je kao političko sredstvo po tradicijama od Moga nezaboravljenoga Oca, ostao i Moj ideal, počele su zaslijepljene političke strasti zloupotrebljavati u toj mjeri, da je postao smetnja za svaki plodni rad u Državi“.

Za preuzimanje vlasti kralj je iskoristio atentat na hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini i ubojstvo hrvatskog političara Stjepana Radića, 20. lipnja 1928., označivši ih u Proglasu „žalosni(m) razdori(ma) i događaji(ma) u Narodnoj Skupštini“, koji su „pokolebali (su) kod Naroda vjeru u korisnost te ustanove“, zbog čega parlamentarizam „ovakav, kakav je, počinje dovoditi do duhovnog rasula i narodnog razjedinjavanja.“

U cilju reguliranja novonastalog stanja, istog dana kada je objavljen Proglas donesena su četiri zakona: Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi i Zakon o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi, Zakon o izmjenama i dopunama zakona o štampi i Zakon o izmjeni zakona o općinama i oblasnim samoupravama.

Zakonom o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi² regulirane su apsolutističke ovlasti kralja. Člankom 1. Zakona uređeno je da je Kraljevina SHS nasljedna monarhija. Sukladno članku 2., kralj je nositelj sve vlasti u zemlji: on izdaje i proglašava zakone, postavlja državne činovnike, daje vojne činove, zapovjednik je vojske i daje ordene i druga odlikovanja. Kralj proglašava rat i zaključuje mir (članak 4.), njegova ličnost je nepovrediva – ne može biti odgovoran niti tužen (članak 6.). Kralj imenuje predsjednika i članove Ministarskog Savjeta (Vlade) (članak 15.), ministri su odgovorni kralju (članak 16.) kojima sudi Državni sud u slučaju kraljeve optužbe (članak 17). Kralj imenuje članove Državnog suda (članak 17.), ukaze kojima izdaje i proglašava zakone uz kralja potpisuju predsjednik Vlade, resorni ministar i ministar pravde (članak 18.) te se sudska vlast vrši u kraljevo ime (članak 20.)

Zakon o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi, poznatiji kao Zakon o zaštiti države, predstavljao je u stvari novelu istoimenog zakona iz 1921. godine. Ovim Zakonom zabranjen je rad političkih stranaka i udruženja koja imaju nacionalna, regionalna ili vjerska obilježja, pooštravaju se kazne ustanovljene zakonom iz 1921. godine, zabranjuju se politički zborovi rad sindikata i dr. te se proklamira integralno jugoslavenstvo. U listopadu 1929., Kraljevina SHS mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija.

Kralj je za predsjednika Vlade imenovao generala Petra Živkovića, a potporu za svoju vladavinu dobio je osim srpskih radikala i od slovenskih liberala, kao i od Antona Korošca, predsjednika Slovenske ljudske stranke te petorice Hrvata, predstavnika krupnog kapitala. Donošenjem Oktroiranog ustava iz 1931. i provođenjem formalnih parlamentarnih izbora, kralj je de iure, ali ne i de facto, odustao od otvorene osobne diktature.