Tim Ugovorom službeno je okončano postojanje već prije raspadnute Austro-Ugarske Monarhije, priznata je neovisnost Čehoslovačke, Mađarske, Poljske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a Austrija je pretrpjela znatan gubitak teritorija, koji je dodijeljen Italiji, Čehoslovačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj te Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ugovor ima 381 članak. Početak Ugovora čine odredbe Povelje Društva naroda i nastavlja se odredbama o granicama Austrije, političkim odnosima u Europi i izvan nje, vojnim, ekonomskim i dr. pitanjima, ratnoj odšteti, itd. Ugovorom su granice Austrije bitno odstupile od predratnog stanja. Oko 60 % teritorija podijeljeno je između pobjedničkih i novostvorenih zemalja - Italije, Rumunjske, Poljske, Čehoslovačke i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Pri krojenju granica najbolje je prošla Italija. Njoj je pripao južni Tirol, dio Koruške oko Tarvisija te čitavo tadašnje Austrijsko primorje – Istra, Gorica i Trst, kao i nekoliko dalmatinskih otoka. Kraljevini SHS pripao je južni dio Štajerske i Koruške, veći dio Dalmacije i vlast nad Bosnom i Hercegovinom, a Češka (Bohemia) i Moravska postale su dio Čehoslovačke, dok su istočna Galicija i Londomerija pripale Poljskoj. Za određenje granice između Austrije i Kraljevine SHS u jugoistočnoj Koruškoj predviđen je referendum. Područje Klagenfurta podijeljeno je u dvije zone, A i B. Pripajanje Austriji ili Kraljevini SHS ovisilo je o referendumu u zoni A, u kojem je oko 70 % stanovništa prema popisu iz 1910. govorilo slovenski jezik. Referendum u zoni B održao bi se samo u slučaju ako bi većina stanovništva iz zone A glasovala za Kraljevinu SHS. Referendum je održan godinu dana nakon potpisivanja Ugovora, 10. listopada 1920. godine. Na njemu je 59,04 % glasača bilo za ostanak u Austriji, a 40,96 % za pripajanje Kraljevini SHS. S obzirom na rezultate, referendum u zoni B nije održan. Austrija je kao i ostale zemlje Centralnih sila prihvatila odgovornost za započinjanje rata. Saveznici joj nisu dopustili da se koristi svojim izborom imena nove republike – Republika Njemačka Austrija (Deutschösterreich) i izričito je bilo zabranjeno političko ili gospodarsko ujedinjenje s Njemačkom bez suglasnosti Vijeća Društva naroda. Broj vojnika ograničen je na trideset tisuća, a mornarica je ukinuta i raspodijeljena između saveznika. Ugovor je predviđao naknadu ratne štete, koju je Austrija trebala početi otplaćivati od svibnja 1921., sljedećih 30 godina. Poseban oblik odštete odnosio se na obvezu Austrije da zemljama pobjednicama isporučuje drvne proizvode, željezo i magnezit kao i da preda određeni broj stoke. Tako je Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bila dužna isporučiti 1.000 mliječnih krava od 3 do 5 godina, 300 junica, 25 bikova od 18 mjeseci do 3 godine, 1.000 teladi, 500 volova, 1.000 konja za vuču te 1.000 ovaca.