Stručni članci
×
25.03.2019.
Vremeplov: Rimski ugovori – 25. ožujka 1957.
Dana 25. ožujka 1957. Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i SR Njemačka potpisale su u Rimu (Italija) dva (Rimska) ugovora: Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euroatom).
Cilj Ugovora o osnivanju EEZ-a bila je gospodarska integracija između zemalja članica, dok su se Ugovorom o osnivanju Euroatoma željeli stvoriti uvjeti za razvitak jake nuklearne industrije. Rimski su ugovori, nakon ratifikacije u nacionalnim parlamentima, stupili na snagu 1. siječnja 1958. Ugovor o EEZ-u pokazao se puno važnijim od Ugovora o Euroatomu.
Člankom 2. Ugovora o osnivanju EEZ-a, ugovorne strane određuju da je »zadaća Zajednice da uspostavljanjem zajedničkog tržišta i progresivnim približavanjem ekonomskih politika zemalja članica promiče u Zajednici skladan razvitak gospodarskih aktivnosti, kontinuirano i uravnoteženo širenje, povećanje stabilnosti, ubrzano podizanje životnog stanarda i bliže odnose između zemalja članica koje joj pripadaju.« U tu svrhu, člankom 3. Ugovora određene su aktivnosti Zajednice, koje među zemljama članicama uključuju: »a) ukidanje carinskih pristojbi i količinskih ograničenja uvoza i izvoza robe, kao i svih drugih mjera s jednakim učinkom; b) uspostavljanje zajedničke carinske tarife i zajedničke trgovinske politike prema trećim zemljama; c) ukidanje prepreka slobodi kretanja osoba, usluga i kapitala, d) usvajanje zajedničke politike u području poljoprivrede; e) usvajanje zajedničke politike u području prometa; f) uspostavu sustava koji će osigurati neometanu konkurenciju na zajedničkom tržištu; g) primjenu postupaka prema kojima će se moći usklađivati ekonomske politike zemalja članica i prema kojima će se nesklad u platnoj bilanci moći prevladati; h) usklađivanje zakonodavstva zemalja članica u mjeri koja je potrebna za pravilno funkcioniranje zajedničkog tržišta; (i) stvaranje Europskog socijalnog fonda kako bi se poboljšale mogućnosti zapošljavanja radnika i pridonijelo podizanju njihova životnog standarda; (j) osnivanje Europske investicijske banke radi olakšavanja gospodarskog širenja Zajednice otvaranjem novih resursa; (k) udruživanje prekomorskih zemalja i teritorija kako bi se povećala prodaja i zajednički gospodarski i društveni razvoj.«
Zadaće dodijeljene Zajednici, prema članku 4. Ugovora, provode: »Skupština, Vijeće, Komisija i Sud pravde, koji djeluju unutar svojih ovlasti dodijeljenih Ugovorom, a Vijeću i Komisiji kao savjetodavno tijelo pomagat će Odbor za gospodarstvo i društvo.«
Zapravo, (EE) Zajednica je predstavljala carinsku uniju i, posljedično tome, bila je kolokvijalno poznata kao »Zajedničko tržište«. Države članice dogovorile su da će ukinuti sve tarife tijekom dvanaestogodišnjeg prijelaznog razdoblja. Do njih je došlo 1968., a u isto vrijeme uspostavljena je zajednička tarifa za sve proizvode koji su dolazili iz trećih zemalja.
Ugovorom o Europskoj uniji (1992.-1993.) Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu te je kao takva postala dijelom prvoga stupa Europske unije - stup Zajednica. Dijelom toga stupa, uz Europsku zajednicu za ugljen i čelik, postao je i Euroatom.