Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Stručni članci
15.07.2022.
Vremeplov: Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda – 17. srpnja 1998.
Na Diplomatskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda održanoj u Rimu, s početkom 15. lipnja 1998., usvojen je 17. srpnja 1998. Statut Međunarodnog kaznenog suda, međunarodni sporazum kojim se osniva ovaj Sud. Na konferenciji je sudjelovao 161 predstavnik zemalja članica Ujedinjenih naroda, a među sudionicima su se zajedno s promatračima našle i različite organizacije, agencije te nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava.
Na konferenciji je protiv usvajanja Statuta glasovalo sedam država: Sjedinjene Američke Države, Kina, Irak, Izrael, Libija, Katar i Jemen. Iako su sudjelovale u pregovorima za osnivanje Suda, Sjedinjene Američke Države nisu stranka Statuta. Njihov predsjednik Bill Clinton potpisao je Rimski statut 2000., ali ga nije podnio Senatu na ratifikaciju. Njegov nasljednik, predsjednik George W. Bush takoreći „otpisao“ ga je, poslavši glavnom tajniku UN-a pismo u kojem je naveo da SAD nema namjeru ratificirati navedeni Sporazum niti ima ikakve obveze prema njemu. Republika Hrvatska je izvorna stranka Statuta, a Rimski statut Hrvatski sabor ratificirao je Zakonom o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda, od 28. ožujka 2001. godine (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, broj 5/01).
Rimskim statutom ustanovljava se Međunarodni kazneni sud „kao stalna ustanova koja je ovlaštena izvršavati svoju sudbenost nad osobama za najteža kaznena djela međunarodnog značaja.“ Statut uređuje nadležnost i način svog djelovanja, a Sud je komplementaran nacionalnoj kaznenoj sudbenosti država (članak 1. Statuta). Sjedište suda je u gradu Den Haagu, u Nizozemskoj, s tim da Sud može zasjedati i na drugom mjestu kad god to smatra potrebnim (članak 3. Statuta), ima međunarodnu pravnu osobnost te svoje dužnosti i ovlasti može izvršavati na teritoriju svake države stranke, a na temelju posebnog sporazuma i na teritoriju neke druge države (članak 4. Statuta).
Stvarna nadležnost suda uređena je člankom 5. Statuta: Sud je nadležan suditi samo za najteža kaznena djela, važna za cijelu međunarodnu zajednicu. Ona su zločin genocida, zločini protiv čovječnosti, ratni zločini i zločin agresije. Člancima 6., 7. i 8. definirani su zločini genocida, protiv čovječnosti i ratni zločini, s tim da je člankom 10. Statuta određeno da se ništa u tom dijelu Statuta neće tumačiti kao ograničenje ili isključenje, na bilo koji način, pravila međunarodnog prava koja postoje ili se razvijaju u svrhe različite od Statuta. Člancima 12. i 13. uređene su pretpostavke za uspostavu nadležnosti kao i uspostava nadležnosti.
Sud može istraživati i provoditi progon za navedena kaznena djela samo u situacijama kada države članice nisu u mogućnosti ili nisu spremne same to učiniti, i to u tri slučaja: ako su navedeni zločini počinjeni na teritoriju države članice, ako ih je počinio državljanin takve zemlje, i treće, ako je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda zatražilo od tužitelja Međunarodnog kaznenog suda pokretanje postupka.
Rimski statut mijenjan je nekoliko puta. Godine 2010. usvojene su dvije izmjene Statuta na konferenciji u Kampali, u Ugandi. Prva izmjena odnosila se na uporabu određenih oružja u nemeđunarodnim sukobima za koju postoji zabrana u međunarodnim sukobima, a druga se odnosila na definiciju zločina agresije. Godine 2015. brisan je članak 124. Statuta, a 2017. 2019. mijenjan je i dopunjavan članak 8. Satuta.
Prema Statutu, tijela Međunarodnog kaznenog suda su sam Međunarodni kazneni sud, Skupština država stranaka i Fond u korist žrtava kaznenih djela. Međunarodni kazneni sud ima četiri tijela: Predsjedništvo, Sudske odjele (koje čini 18 sudaca u tri odjela), Ured tužitelja i Registrar. Za izmjenu Statuta potrebna je dvotrećinska većina zemalja članica, a sama izmjena, osim u slučaju izmjene liste zločina, neće stupiti na snagu sve dok je ne ratificira sedam osmina država stranaka.
