Tom procesu prethodila su teška politička previranja tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, vrhunac kojih je bio 14., izvanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije, održan u siječnju 1990. Na njemu su se prvo sukobili srpsko i slovensko izaslanstvo.

Srbi su se zalagali za unitarnu Jugoslaviju, a Slovenci su predlagali konfederalizaciju i demokratizaciju društva (ukidanje verbalnog delikta, političku pluralizaciju, zabranu mučenja političkih zatvorenika i dr.). Nakon što je slovensko izaslanstvo napustilo kongres, napustilo ga je i hrvatsko izaslanstvo jer nije prihvaćalo „jugoslavensku partiju bez Slovenaca“, a za njima su kongres napustili i izaslanici Makedonije i Bosne i Hercegovine.

Nakon održanih izbora, dana 30. svibnja 1990. konstituiran je prvi višestranački Sabor. Pregovori o razrješenju državne krize su nastavljeni, a sve žešće miješanje srpskih vlasti u unutarnje stvari Republike Hrvatske osudio je Hrvatski sabor Deklaracijom od 19. travnja 1991., kojim je Republika Hrvatska jasno naznačila da će se boriti svim pravnim sredstvima protiv napada na svoj pravni poredak.

Neposredno nakon toga, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman donio je, 25. travnja 1991., Odluku o raspisu referenduma, koju je supotpisao predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Odluka je objavljena u Narodnim novinama, br. 21/91 i glasi:

„Odluka o raspisu referenduma

I.

Raspisuje se referendum u Republici Hrvatskoj.

II.

Referendum će se održati dana 19. svibnja 1991.

III.

Na referendumu će građani odgovoriti na pitanje:

1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?

ZA ---------------------------PROTIV

2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?

ZA--------------------------- PROTIV

IV.

Referendum će provesti republička i općinske komisije za provedbu referenduma. Ustavnost i zakonitost republičkog referenduma nadzire Ustavni sud Republike Hrvatske.“

Referendum¹ je održan na ukupno 7.691 biračkom mjestu, a ondje su birači dobili po dva glasačka listića – jedan plavi i jedan crveni, a mogli su upotrijebiti jedan ili oba. Na plavom listiću bilo je pitanje o suverenosti i samostalnosti Hrvatske. Za „Za“ glasovalo je 2.845.521 glasača ili 93,24 % izašlih na referendum, a za „Protiv“ glasovalo je 126.630 glasača ili 4,15 % glasača koji su pristupili referendumu. Nevažećih plavih listića bilo je 1,18 % od broja izašlih glasača. 

Za pitanje na crvenom listiću, o ostanku Hrvatske u jedinstvenoj saveznoj državi za „Za“ glasovalo je 164.267 glasača ili 5,38 % izašlih na referendum, a za „Protiv“ glasovalo je 2.813.085 glasača ili 92,18 % izašlih. Nevažećih crvenih listića bilo je 2,07 %. 

Na osnovi neposredno iskazane volje građana na referendumu, a nakon neuspjeha daljnjih pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Ishod referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, koju je Hrvatski sabor usvojio 8. listopada iste godine, čime je Republika Hrvatska i formalnopravno postala samostalna i suverena država.²