Pavelić je osim funkcije šefa države bio i predsjednik Vlade, ministar vanjskih poslova i zakonodavac. U razdoblju od 11. travnja do 26. svibnja 1941., u novouspostavljenoj državi, pod pokroviteljstvom Trećeg Rajha, doneseno je više od 150 zakonskih odredaba, naredaba i provedbenih propisa kojima je ustaška vlast organizirala svoju vladavinu. Među njima su bili i oni propisi čiji je cilj bio stvaranje takozvanog “čistog hrvatskog životnog prostora”, odnosno stvaranje “čiste hrvatske nacije”, tj. rasni zakoni. Prvi propis¹ takve vrste prirode bila je Zakonska odredba o očuvanju hrvatske narodne imovine koju je Pavelić, kao zakonodavac, donio 18. travnja 1941. Njime „svi pravni poslovi između Židova međusobno i između Židova i trećih lica sklopljeni unutar dva mjeseca prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske proglašuju se ništavima, ako vrijednost pravnoga posla prelazi iznos od 100.000. dinara, i ako ih naknadno ne odobri Ministar pravosuđa, komu se imaju podnijeti na odobrenje u roku od deset dana nakon proglašenja ove Zakonske odredbe.“ (t. 1. Zakonske odredbe).

Dana 30. travnja 1941., Pavelić donosi Zakonsku odredbu o državljanstvu prema kojem je državljanin NDH „državni pripadnik arijskog porijetla, koji je svojim držanjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilačkih težnja hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno služiti hrvatskom narodu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ (t.2.) i on je „nosilac političkih prava prema odredbama zakona“ (t. 3. Zakonske odredbe).

Okosnicu rasnih zakona NDH čine Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti i Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda, doneseni istog dana kad i Zakonska odredba o državljanstvu, 30. travnja 1941. Zakonskom odredbom o rasnoj pripadnosti se u točki 1. definira osoba „arijskog podrijetla“. Sukladno točki 2., ako osobe uz arijsko podrijetlo „imaju jednog predka drugog koljena Židova ili drugog europskog nearijca po rasi“, one se izjednačuju s osobama arijskog porijetla pri stjecanju državljanstva, što se može dogoditi i osobama s dva pretka drugog koljena Židova. Točkom 3., Zakonska odredba definira tko se smatra Židovima, a točkom 4. tko se smatra Ciganima. Sukladno točki 5. Zakonske odredbe, pri Ministarstvu unutarnjih poslova osniva se „rasno političko povjerenstvo“ koje je nadležno odlučivati u svim „dvojbenim slučajevima rasne pripadnosti“. Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti u točki 6. predviđa određene izuzetke, za one osobe koje su se „prije 10. travnja 1941. iskazale zaslužnima za Hrvatski narod, napose za njegovo oslobodjenje, kao i njihovim bračnim drugovima, s kojima su sklopile brak prije stupanja na snagu ove zakonske odredbe i potomcima iz takvog braka“. Naime, tim osobama poglavar države mogao je priznati sva prava koja pripadaju osobama arijskog porijetla.

Nasuprot toj Zakonskoj odredbi, Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti Hrvatskog naroda u točki 1. brani „brak Židova i inih osoba, koje nisu arijskog podrijetla s osobama arijskog podrijetla“. Zabrana braka odnosi se se na brak osobe „koja pored arijskih predaka ima jednog predka drugog koljena po rasi Židova ili drugog europskog nearijca s osobom, koja je po rasi jednakog podrijetla“, a „koje osobe vrijede kao Židovi ili nearijci odredjuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti.“ Daljnjim točkama propisuju se posebne dozvole za brak (t. 2.), zabrana izvanbračnog spolnog općenja Židova i osobe nearijske krvi sa ženskom osobom arijevske krvi (t. 3.), zabrana zapošljavanja Židova i nearijskih osoba u kućanstvu ženske osobe arijskog porijetla ispod 45 godina starosti (t. 4.) i dr.

Na temelju ovih i drugih zakona, u Hrvatskoj je od 39.000 prijeratnih stanovnika židovskog podrijetla ubijeno njih oko 31.000, a broj ubijenih Roma ocjenjuje se između 20 i 50 tisuća. Rasne zakone Pavelić je formalno ukinuo nekoliko dana prije bijega u Italiju.