Nakon svrgavanja s prijestolja kralja Luja XVI., 10. kolovoza 1792., dana 21. rujna 1792., na temelju općeg prava glasa svih muškaraca, izabrana je ustavotvorna skupština, Konvent, s ciljem donošenja novog ustava.

Sukob između kralja Luja XVI. i Zakonodavne skupštine formirane u Francuskoj revoluciji dostigao je svoj vrhunac u prvoj polovini 1792., jer je kralj kontinuirano stavljao veto na radikalne mjere koje je izglasavala Skupština. Nakon što je do Pariza stigla vijest da je zapovjednik savezničke pruske i austrijske vojske zaprijetio nezaboravnom osvetom Parizu, ako se naudi kraljevskoj obitelji, francuski revolucionari su 10. kolovoza upali u kraljevsku palaču i spalili je, dok se kralj s obitelji sklonio. Ti događaji ubrzali su izbore za Konvent za koje je uvedeno opće pravo glasa svih muškaraca. Prema dekretu, glasovati je mogao Francuz, star dvadeset i jednu godinu, s domicilom jedne godine, koji živi od svojih prihoda i proizvoda vlastitog rada i koji nije u kućnom statusu. Glasače se pozivalo na glasovanje putem novina, s ciljem privlačenja patriota i neutraliziranja rojalista. Teške prilike u Francuskoj, rat i glad koja je vladala, utjecali su i na politička opredjeljenja. Revolucionari su se najvećim dijelom podijelili na umjerene Žirondince i radikalne Montanjare (koje je predvodio Robespierre). Odaziv na izbore bio je loš zbog straha ili političke opozicije te je novo predstavničko tijelo bilo sastavljeno od zastupnika koji su mahom bili oni koji su poduprli događaje 10. kolovoza. Iako je u Konvent izabrano 749 zastupnika, u zastupničkim klupama nije sjedilo više od njih 350, i to većinom predstavnika buržoazije i tek 55 bivših plemića i svećenika.

Prvi akt Konventa bilo je donošenje dekreta kojim je ukinuta ustavna monarhija, ustanovljena Ustavom iz 1791. i formiranje Prve Republike. Kralj je postao običan građanin kojem je dano ime Luj Capet. Međutim, Republika nikad nije proglašena i tek sljedećeg dana, tj. 22. rujna 1792. odlučeno je da će od toga dana pa nadalje, javni akti biti datirani kao akti „od prve godine Republike“. U prosincu 1792. Konvent je započeo suđenje kralju Luju za veleizdaju i druge čine¹, za koje je osuđen 16. siječnja 1793. i giljotiran nekoliko dana kasnije. Prva Francuska Republika trajala je od rujna 1792. do svibnja 1804. i prošla je kroz tri politička režima: razdoblje Konventa od 21. rujna 1792. do 26. listopada 1795., zatim razdoblje Direktorija od 26. listopada 1795. do 9. studenoga 1799., i razdoblje Konzulata, od 10. studenoga 1799. do 18. svibnja 1804.

U prvom razdoblju Prve Francuske Republike, Konvent je formirao Odbor za javnu sigurnost, čiji je zadatak bio riješiti nestašicu hrane, nemire, pobune, narastajuće radikalne pokrete i dr. Predvođen političkom skupinom Montanjara, Odbor je, međutim, provodio politiku terora šaljući na giljotinu svakoga koga se smatralo neprijateljem Republike. U tom razdoblju Odbor za javnu sigurnost izradio je nacrt Ustava Godine I., koji je usvojen 24. lipnja 1793. i potvrđen na referendumu. Za vrijeme Direktorija usvojen je Ustav Godine III., a prethodio mu je pad Robespierra i raspuštanje Kluba jakobinaca (Montanjara). Treće razdoblje, razdoblje Konzulata, obilježilo je jačanje izvršne vlasti donošenjem Ustava Godine VIII. Nositelj izvršne vlasti postao je prvi konzul u osobi Napoleona Bonapartea. To razdoblje označilo je i kraj Prve Francuske Republike, nakon koje je nastupilo razdoblje Carstva. Naime, dana 18. svibnja 1804. Napoleon je ponio titulu Cara Francuza te je za cara okrunjen 2. prosinca 1804.