Promjena Ustava iz 2001., proglašena 28. ožujka 2001., bila je treća promjena Ustava i dogodila se svega četiri i pol mjeseca nakon donošenja Promjene Ustava (Nar. nov., br. 113/00) 2000. godine.

Najvažnija promjena učinjena Promjenom Ustava iz 2001. bila je ukidanje Županijskog doma Hrvatskog sabora, čime je napušten dvodomni sustav hrvatskog parlamenta (do tada su postojali Zastupnički i Županijski dom). Taj je čin, međutim, predstavljao svojevrsni pravni paradoks jer je Promjenom Ustava iz 2000. ustavni položaj Županijskog doma bio bitno osnažen u odnosu na njegove izvorne ovlasti ustanovljene Ustavom iz 1990. (Nar. nov., br. 56/90), da bi se od njega ovom Promjenom u cijelosti odustalo.

Naime, 2000. godine, nakon promjene vlasti (od osamostaljenja RH do 2000. na vlasti je bila stranka Hrvatska demokratska zajednica), provedena je velika ustavna reforma kojom je “promijenjen (je) cijeli sustav ustrojstva vlasti u cilju ograničavanja i nadzora nad predsjednikom Republike, u sklopu modela parlamentarne vladavine.”¹ Unatoč prijedlozima tijekom rasprave da se preispita potreba zadržavanja Županijskog doma, on je, kako je već rečeno, u konačnici bio ojačan ovlašću davanja prethodnog mišljenja u slučaju prelaska i djelovanja oružanih snaga RH izvan granica RH i ovlašću ravnopravnog odlučivanja sa Zastupničkim domom u postupku donošenja zakona kojima se razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela, ustrojstvo i djelokrug državne uprave te ustrojstvo, djelokrug i financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, dok mu je do tada opća ovlast da izglasane zakone u Zastupničkom domu, uz obrazloženo mišljenje, može vratiti na ponovno odlučivanje, sužena na zakone kojima se eventualno krše prava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

U literaturi je Promjena Ustava iz 2001. opisana kao „naknadna nadopuna i korekcija nekih pogrešaka iz reforme izvršene 2000. Ona je bila uzrokovana poteškoćama u usklađivanju stajališta unutar vladajuće koalicije, no šteta koja je učinjena nastojanjima da se stabilizira ustavni poredak bila je neprocjenjiva.“² Međutim, ta se Promjena smatra i dovršetkom procesa ustavne reforme iz 2000., ali i dalje uz tvrdnju da se njome naškodilo stabilnosti Ustava na dulji rok.³

Iako je Promjena Ustava iz 2001. većinom usklađivala izričaj odgovarajućih odredaba zbog okolnosti ukidanja Županijskog doma, mijenjanjem naziva Zastupničkog doma u naziv Hrvatski sabor, valja reći da se tom Promjenom po drugi put zadiralo u Izvorišne osnove hrvatskog Ustava te je u završnim odredbama propisan prestanak dužnosti dotadašnjem predsjedniku i članovima Državnoga sudbenog vijeća i predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvat­ske, što je također bio određeni presedan. Promjena Ustava iz 2001. bila je predmet ocjene ustavnosti na Ustavnom sudu RH u dva slučaja: jedan se odnosio na Odluku o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske od 14. ožujka 2001. (U-II-603/2001, Nar. nov., br. 26/01), a drugi na sam Postupak donošenja Promjene Ustava Republike Hrvatske, prihvaćene na sjednici Zastupničkog doma Hrvatskog sabora 28. ožujka 2001. godine (Nar. nov., br. 28/01), (U-I-729/2001, Nar. nov., br. 55/01).

Prvi zahtjev odbačen je jer je Sud utvrdio da iako je nadležan ocje­njivati postupak donoše­nja i mije­nja­nja Ustava, to može činiti tek kad je taj postupak dovršen i sukladno članku 146. Ustava proglašen, te stupio na snagu, dok je drugi zahtjev – koji je isticao prigovor da je grubo povrijeđena ustavna odredba koja se odnosila na davanje prethodnog mišljenja Županijskog doma prilikom odlučivanja o pristupanju promjeni Ustava, Ustavni sud odbio kao neosnovan jer je utvrdio da je Županijski dom imao mogućnosti dati prethodno mišljenje, a činjenica što ga nije dao, ne može postupak Promjene Ustava učiniti neustavnim.