Uspjeh u ratu ovjekovječen je ujedinjenjem južnih njemačkih država Baden Hesse-Darmstadta, Württemberga i Bavarske, koje su se pridružile netom osnovanoj Njemačkoj Konfederaciji, 1. siječnja 1871. Njemačka Konfederacija osnovana je na temelju Ustava Njemačke Konfederacije donesenog 31. prosinca 1870., sa stupanjem na snagu 1. siječnja 1871., a njemu je prethodila odluka pruskog Reichstaga da se pruskom kralju dodijeli naslov cara. Za dan carskog proglasa odabran je 18. siječnja 1871., kad se 1701. dogodila kraljevska krunidba Frederika III. Brandenburškog, kao prvog pruskog kralja Frederika I., koji je potom ustanovio Prusko Kraljevstvo.

Njemački rat iz 1866. bio je razlog razvrgnuća Njemačke Konfederacije, koja je bila osnovana Praškim mirom 1815. Otto von Bismarck bio je veliki zagovornik male njemačke nacionalne države koja će funkcionirati pod pruskim vodstvom. Bismarck nije bio za to da se u tu državu priključi jaka članica Svetog Rimskog Carstva - Austrija jer je smatrao da je ona i ekonomski i vojno imala hegemonističku poziciju u dotadašnjoj Konfederaciji. Drugi izgovor bio je da je ona kao zemlja, osim njemačkog govornog područja, pokrivala i velika slavenska područja do Balkana.

U francusko-pruskom ratu, južne njemačke države stale su na stranu Pruske, što je pridonijelo važnoj ratnoj pobjedi Pruske i pripomoglo njihovim odlukama da se ujedine s Pruskom. Na tragu Novembarskih sporazuma, kojima su se Bavarsko Kraljevstvo i Württemberg, Velika Vojvodstva Baden i Hesse pripojili Sjevernonjemačkoj Konfederaciji u cilju stvaranja Njemačkog Carstva, donesen je Ustav Njemačke Konfederacije 1. siječnja 1871.

Proglašenje Njemačkog Carstva dogodilo se 18. siječnja 1871. u Dvorani zrcala, u palači Versailles (čiji su stropovi bili oslikani Louisom XIV., kraljem Suncem, kao pobjednikom njemačkih gradova i zemalja) u Parizu, koji je u trenutku proglašenja bio opkoljen njemačkim saveznim snagama, a sam Versailles bio je sjedište njemačke vojske. Tada je i Wilhelm I. proglašen za njemačkog cara. Za vrijeme ceremonije Wilhelm I. naglašavao je njezinu religioznu prirodu, dok se Bismarck bavio političkom dimenzijom ceremonije. Naime, Bismarck je otvoreno kritizirao carevo ponašanje jer se car nije smatrao autoritetom nad prinčevima, već se vidio kao gospodar rata koji trijumfira sa svojim vjernicima.

Odabir Versaillesa kao mjesta njemačkog ujedinjenja zacementirao je francusko-njemačko nasljedno neprijateljstvo desetljećima. Od svih velikih europskih sila, Francusku je njemačko ujedinjenje najviše pogodilo. Već 1. veljače 1871., kancelar Bismarck upozorio je cara da se Ustav Njemačke Konfederacije mora redigirati. Budući da je Reichstag izabran 3. ožujka 1871., odmah nakon početka rada, 23. ožujka, Bismarck je predstavio nacrt amandmana na Ustav od 1. siječnja 1871. Dana 4. svibnja 1871. donesen je novi Ustav, nazvan Bismarckov carski ustav.