Nakon Prvog svjetskog rata, 1925. proglašena je Albanska Republika, a 1928. Albanija je postala ustavna monarhija na čije je čelo došao kralj Zogu I. Drugi svjetski rat u Albaniji započeo je talijanskom okupacijom 1939. te je Italija nad njome uspostavila protektotrat i pretvorila je u marionetsku državu. Pokret otpora prvo protiv Talijana, a zatim Nijemaca vodili su albanski komunisti, koji su Albaniju i uveli u pobjedu 1944. godine. Osloboditelj - Narodnooslobodilački pokret Albanije u listopadu 1944. formirao je Antifašističko narodnooslobodilačko vijeće odnosno Demokratsku vladu Albanije, koja je imala obilježje privremene vlade. Predsjednik privremene vlade bio je Enver Hodža, a njezin zadatak bio je osigurati izbore i ustanoviti ustavotvornu skupštinu. Prirodno, komunisti su činili sve da se održe na vlasti, što im je i uspjelo. Čistke, koje je nakon oslobođenja predvodio Koci Džodže, nesmiljeno su osuđivale nekomunističke političare i ugledne građane na dugotrajne zatvore ili smrt, dok je imovina stranih i domaćih poduzeća bila ili konfiscirana ili nacionalizirana. Agrarna reforma, provedena 1945., promijenila je poljoprivrednu strukturu vlasništva i rada: seljaci bez zemlje dobili su 5 hektara na uporabu, dok je pravo vlasništva većim zemljoposjednicima bilo ograničeno na 40 ili 20 hektara, ovisno o količini strojeva koje su posjedovali. U prosincu 1945. Demokratska vlada organizirala je izbore na kojima su Albanci izabrali Narodnu (ustavotvornu) skupštinu. Glasačima je, međutim, na izborima bila ponuđena samo jedna lista – lista Demokratske fronte (koja je izrasla iz Narodnooslobodilačkog pokreta) na čelu koje su bili komunisti. Na izbore je izašlo 92 % pučanstva, a za Demokratsku frontu glasovalo je njih 93 %. Dana 10. siječnja 1946., Ustavotvorna skupština ukinula je monarhiju, skinula s prijestolja kralja Zogua te je proglasila Narodnu Socijalističku Republiku Albaniju. Dva dana nakon proglašenja Republike, 12. siječnja 1946. Enver Hodža je na Ustavotvornoj skupštini dao ostavku rekavši sljedeće:

Članovi Ustavotvorne skupštine!

Dana 22. listopada 1944., u Beratu, Antifašističko narodnooslobodilačko vijeće Albanije dalo mi je čast da vodim Demokratsku vladu Albanije, koja je imala karakter privremene vlade. Odgovorna prema narodu za izvršenje teških zadataka koji su joj dodijeljeni i lojalna odlukama Albanije, Vlada je postupila na najdemokratskiji način za izbor Ustavotvorne skupštine albanskog naroda.

Danas smatram svojom dužnošću da ovoj suverenoj Skupštini, koja predstavlja volju cijelog našeg naroda, podnesem ostavku Vlade koju imam čast voditi.

Uvjeren sam da je Demokratska Vlada Albanije časno, lojalno i uspješno izvršila zadatke koji su joj bili postavljeni.

….

Uz podnošenje ostavke Vlade, imam veliku čast zahvaliti Antifašističkom vijeću Albanije, svim državnim dužnosnicima i cijelom albanskom narodu na velikoj pomoći koju su pružili Vladi u vršenju funkcije, a našem narodu zaklinjemo se da ćemo ostati njegovi nepobjedivi vojnici, do smrti odani njihovoj svetoj stvari.

Živio albanski narod!¹

U ožujku 1946., Ustavotvorna skupština je nakon niza debata i previranja usvojila prvi albanski socijalistički ustav, koji je bio preslika jugoslavenskog i sovjetskog ustava. Nakon donošenja Ustava skupština je izabrala novu (staru) vladu: Enver Hodža postao je predsjednik vlade, ministar vanjskih poslova i ministar obrane te vrhovni zapovjednik oružanih snaga, zadržavši istovremeno i partijske funkcije.