Zadatak Komisije bio je proučiti poslijeratne političke probleme u Europi i dati preporuke trima vladama (SAD-u, Velikoj Britaniji i Sovjetskom Savezu) te predložiti mehanizme za njih. Jedan od tih zadataka bio je i pitanje ratnih zločinaca.

Iako se Poveljom¹ propisuju pravila za rad Suda, ona je utvrdila kategorije ratnih zločina koji će biti u nadležnosti Suda i individualnu odgovornost počinitelja.

U članku 1. Povelje navodi se da se u skladu s naprijed navedenim Sporazumom ustanovljava Međunarodni vojni sud za pravedno i brzo suđenje glavnim ratnim zločincima europske Osovine i da će se Sud sastojati od četiri člana te isto toliko zamjenika (članak 2.) koje će imenovati svaka od zemalja potpisnica.

U Glavi II., koja uređuje nadležnost i opća načela rada Suda, člankom 6. Povelje propisana su djela u nadležnosti Suda za koja se utvrđuje individualna odgovornost. To su:

(a) zločini protiv mira: posebice, planiranje, priprema, započinjanje ili vođenje napadačkog rata, ili rata kojim se krše međunarodni ugovori, sporazumi ili jamstva, ili sudjelovanje u zajedničkom planu ili zavjeri za postizanje bilo kojeg od prethodno navedenih

(b) ratni zločini: posebice, kršenja zakona i običaja ratovanja. Takva kršenja uključuju, ali nisu ograničena na ubojstvo, zlostavljanje ili deportaciju na prisilni rad, ili u bilo koju drugu svrhu, civilnog stanovništva okupiranog područja ili na okupiranom području, ubojstvo ili zlostavljanje ratnih zarobljenika ili osoba na moru, ubijanje talaca, pljačka javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje gradova, mjesta ili sela ili devastacije koje nisu opravdane vojnom nuždom.

(c) zločini protiv čovječnosti: posebice, ubojstvo, istrebljenje, porobljavanje, deportacija i druga nečovječna djela počinjena protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, prije ili tijekom rata, ili progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi u vršenju ili u vezi s bilo kojim zločinom u nadležnosti Suda, bez obzira na to krši li se ili ne krši domaći zakon zemlje u kojoj je počinjen.

Vođe, organizatori, poticatelji i pomagači koji sudjeluju u formuliranju ili izvršenju zajedničkog plana ili zavjere za počinjenje bilo kojeg od naprijed navedenih zločina, odgovorni su za sve radnje koje počine bilo koje osobe u izvršenju takvog plana.

Odgovornost za zločine utvrđena je člancima 7. i 8. Tako se člankom 7. navodi da se službeni položaj optuženika, bilo da su šefovi država ili odgovorni dužnosnici u vladinim strukturama, neće tumačiti u cilju oslobađanja od odgovornosti ili ublažavanja kazne, a člankom 8. da činjenica da je optuženik djelovao u skladu s nalogom svoje Vlade ili nadređenog, ne oslobađa ga odgovornosti, ali se može uzeti u obzir za ublažavanje kazne, ako Sud utvrdi da pravda tako zahtijeva. Važan aspekt Povelje predstavlja Glava IV., koja nosi naslov: Pošteno suđenje optuženicima. Njome Povelja propisuje što sve mora sadržavati optužnica i koja sve prava ima optuženik.

Već mjesec dana kasnije finski parlament je na temelju ove Povelje ustanovio ratnu odgovornost u Finskoj, a nekoliko mjeseci kasnije, po uzoru na nju, donesena je Tokijska povelja za suđenje japanskim ratnim zločincima.

Bivša Jugoslavija pristupila je Povelji 29. rujna 1945.