Stručni članci
×
16.04.2018.
Vremeplov: Pariška pomorska deklaracija – 16. travnja 1856.
Deklaracijom je, osnažen sporazum potpisan 1854. između Francuske i Velike Britanije za potrebe Krimskog rata, kojim su tada dogovorile da neće plijeniti neprijateljsku robu na neutralnim brodovima, niti neutralnu robu na neprijateljskim brodovima niti će izdavati gusarska ili kraljevska pisma.
Nakon zaključenja Pariškog mirovnog sporazuma, kojim je okončan Krimski rat između Rusije i Osmanskog carstva te njegovih saveznika Velike Britanije, Francuske i Kraljevstva Sardinije (30. ožujka 1856.), opunomoćenici koji su ga potpisali, prihvatili su, 16. travnja 1856., Parišku pomorsku deklaraciju, čiji je cilj bio zabrana gusarstva. Deklaracijom je, u stvari, osnažen sporazum potpisan 1854. između Francuske i Velike Britanije za potrebe Krimskog rata, kojim su tada dogovorile da neće plijeniti neprijateljsku robu na neutralnim brodovima, niti neutralnu robu na neprijateljskim brodovima niti će izdavati gusarska ili kraljevska pisma. Uz dodatak pravila o blokadi, Deklaracijom su ta pravila potvrđena te glase:
1. Gusarstvo je zabranjeno i ostaje zabranjeno.
2. Neutralna zastava štiti neprijateljsku robu, uz izuzetak ratnog krijumčarenja (kontrabande).
3. Neutralna roba pod neprijateljskom zastavom, uz izuzetak ratnog krijumčarenja (kontrabande), neće se plijeniti.
4. Blokada, da bi bila obvezujuća, mora biti učinkovita, što znači da je provodi sila koja je stvarno u stanju zapriječiti pristup obali neprijatelja.
Gusarstvo se, naime, razlikuje od piratstva po tome što su gusari pljačku na moru provodili po ovlasti države, dok su pirati djelovali u vlastitom interesu. Gusarima su suverene države izdavale gusarska pisma, odobrenje da pod zaštitom države mogu izvršavati napade na trgovačke i ratne brodove zemlje s kojima je zemlja koja je izdala pismo u ratu. Da bi brod mogao dobiti gusarsko pismo, vlasnik broda bio je dužan dati polog ili mjenicu kao osiguranje za dobro ponašanje, te se uzimala u obzir tonaža broda, posada koja je bila na raspolaganju i oružje kojim je brod bio opremljen. Posjedovanje gusarskog pisma pretvaralo je trgovački brod u pomoćnu mornaricu, a posada se u borbama morala pridržavati ratnih pravila. U slučaju zarobljavanja, gusari su imali položaj ratnih zarobljenika, dok su bez pisma bili smatrani piratima te bi bili obješeni. Nakon zarobljavanja broda gusarski kapetan morao ga je dovesti u domaću luku, gdje je mornarički sud odlučivao o zakonitosti njegove zapljene. Ako bi se utvrdilo da je došlo do ilegalnog zarobljavanja, brod se morao vratiti vlasnicima, a u suprotnom bivao je prodan. Nakon odbijanja postotka koji je pripadao državi, nagrada se dijelila između vlasnika broda, kapetana i posade prema prije ugovorenom postotku.
Najpoznatiji gusar u službi Engleske bio je pomorac i istraživač, Sir Francis Drake, a strah i trepet u Sredozemlju bio je gusar Osmanskog carstva Hajreddin Barbarossa. Najpoznatiji gusari s hrvatskog područja bili su omiški i neretvanski gusari te senjski uskoci.
Deklaracija je predstavljala prvi multilateralni pokušaj da se u doba mira dogovore pravila koja će se primjenjivati u ratu. Potpisalo ju je sedam država, a pristupilo joj je 55. Španjolska i Sjedinjene Američke Države odbile su je prihvatiti jer su smatrale da su vlasnička prava neutralnih bila nepovrediva. Deklaracija je obvezivala potpisnice u međusobnom ratu, ali ne i ako su u ratu s drugim zemljama. Neka pitanja koja su se u međuvremenu pojavila, uređena su Haškom konvencijom iz 1907.
*Izvori: https://en.wikipedia.org/wiki/Paris_Declaration_Respecting_Maritime_Law; https://www.files.ethz.ch/isn/125383/1284_Paris_Maritime.pdf;https://en.wikipedia.org/wiki/Letter_of_marque;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gusari, pristupljeno 10. travnja 2018.