Kolumbovo otkriće o navodno azijskim zemljama na zapadnoj strani Atlantskog oceana potaknulo je španjolski dvor da od pape ishodi novu bulu koja bi glede novootkrivenih teritorija njemu išla u korist, jer su Portugalci na temelju papine bule Aeterni regis iz 1481., ostvarivali teritorijalna prava duž zapadnoafričke obale. Papa Aleksandar VI., Španjolac po podrijetlu, bio je slab na španjolske vladare - kraljicu Izabelu i kralja Ferdinanda te je 3. i 4. svibnja 1493. izdao tri bule, zajedničkog imena Bule o darovanju, a kojima je prekomorske teritorije dodijelio Portugalu i španjolskim katoličkim monarsima.

Prvom bulom, Inter caetera (hrv. „između ostalih (djela)“) od 3. svibnja 1493. Španjolskoj je priznato prisvajanje prava nad svom neotkrivenom zemljom koja nije bila u vlasti kršćanskog princa, a zaštićena su prijašnja prava Portugala. Prema svom sadržaju i postavljanju odnosa između Španjolske i Portugala, ova bula pokazala se nejasnom. Istog dana izdana je druga bula,  Eximiea devotionis, kojom se Španjolcima dodjeljuju iste povlastice za novootkrivene zemlje onako kako su priznate kraljevima Portugala u područjima Afrike i Gvineje. Treća bula, donesena 4. svibnja 1493., nosila je naziv kao i prva – Inter caetera^[1]. Njezin sadržaj potisnuo je prve dvije bule i išao je isključivo u korist Španjolske. Njome Papa propisuje obvezu evangelizacije domorodačkog stanovništva u otkrivenim zemljama te u korist Španjolaca povlači demarkacijsku crtu od stotinu liga^[2] prema zapadu i jugu od bilo kojeg otoka poznatih kao Azori i Zelenortski i dodjeljuje im isključivo pravo stjecanja teritorija i trgovine u svim zemljama zapadno od te crte, a koja na Božić 1492. nisu bila u posjedu kršćanskog princa. 

Bula započinje sljedećim riječima:

„Između ostalih djela koja su ugodna Božanskom Veličanstvu i našem srcu draga, na najvišem mjestu zasigurno stoji da se u naše vrijeme osobito katolička vjera i kršćanska religija uzvisuju, posvuda rastu i šire se, da se pobrine za zdravlje duša i da se barbarski narodi obrate i privedu vjeri.

... mi ... dajemo, odobravamo i dodjeljujemo vama i vašim nasljednicima i potomcima ... sve njihove (domorodačkih naroda) dominione, gradove, naselja, mjesta i sela i sva prava, nadležnosti i pripadnosti, sve otoke i kopna koja su pronađena i koja će biti pronađena, koja su otkrivena i koja će biti otkrivena prema zapadu i jugu, povlačenjem i uspostavljanjem crte ...od stotinu liga prema zapadu i jugu od bilo kojih otoka koji su poznati pod imenom Azori i Zelenortski otoci...“^[3]

Navedena bula omogućila je Španjolskoj monopol nad Novim svijetom te je odigrala središnju ulogu u njezinim osvajačkim pohodima. Bulom Inter caetera začeta je „doktrina otkrića“, koja je postala osnova za europska osvajanja novootkrivenih zemalja u objema Amerikama, odnosno koja je opravdavala kolonizaciju i pokoravanje nekršćanskog stanovništva.

Portugalski kralj Ivan II. nije priznavao valjanost bula niti je prozivao Crkvu zbog toga – jednostavno ih je ignorirao i nastavio pregovarati sa Španjolcima o međusobnim odnosima.  Pregovori su dovršeni sklapanjem Sporazuma iz Tordesillasa iz 1494., kojim je demarkacijska crta pomaknuta na 370 liga od Zelenortskih otoka i kojim je Portugal dobio pravo na novootkrivene zemlje istočno od te crte.

[1] U literaturi se Inter caetera naziva još i Demarkacijska bula.
[2] „Liga“ – srednjovjekovna jedinica za dužinu: 100 liga je 418 km.
[3] Izvor: https://www.gilderlehrman.org/sites/default/files/inline-pdfs/T-04093.pdf, pristupljeno 28. travnja 2020.