16.06.2023.

Vremeplov: Oregonski ugovor - 15. lipnja 1846.

Oregonski ugovor odnosno Ugovor između Njezina Veličanstva i Sjedinjenih Američkih Država o rješenju oregonske granice, kako se ovaj Ugovor imenuje u Ujedinjenom Kraljevstvu, a u Sjedinjenim Američkim Državama kao Ugovor s Velikom Britanijom oko granica zapadno od Stjenjaka, predstavlja sporazum između Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država o rješenju graničnog spora vezanog uz područje Oregona. Oregonski ugovor potpisan je 15. lipnja 1846. Njime je završena zajednička okupacija toga prostora od ovih dviju zemalja te je utvrđena granica između Britanske Sjeverne Amerike i SAD-a na 49. paraleli, s izuzetkom otoka Vancouver, koji je ostao pod britanskom vlašću.

Ovom Ugovoru prethodio je višegodišnji teritorijalni spor više zemalja oko političke podjele područja oko sjeverozapadnog Tihog oceana, a potom i Ugovor između SAD-a i Britanske Sjeverne Amerike iz 1818. oko međusobne granice duž 49. paralele sjeverne zemljopisne širine od Minesote prema Stjenjaku (engl. Rocky Mountains). Sporno područje bilo je zapadno od Stjenjaka. Amerikanci su ga nazivali Oregon, a Britanci Kolumbijski distrikt. Ugovorom iz 1818. za njega je bila dogovorena desetogodišnja zajednička kontrola područja i obje zemlje imale su pravo zauzimanja zemlje i slobodnog prometa po njemu. S vremenom obje su bile sve manje spremne na ustupke, i nakon što su Britanci odbili utvrđenje granice, američki ekspanzionisti zatražili su aneksiju cijelog područja do 54. paralele i dr. Američki predsjednički izbori 1844. postali su prekretnica u ovom slučaju te je tzv. Oregonsko pitanje postalo oružje u borbi za političku premoć. Ipak, budući da je SAD u to vrijeme bio u ratu s Meksikom, popustili su u ekspanzionističkim nakanama te su pokušali naći rješenje koje ih ne bi uvuklo u dodatni rat, a ni Englezima se, s druge strane, nije dalo ratovati za područje koje nije imalo posebnu ekonomsku vrijednost.

Oregonskim ugovorom granica na kopnu postavljena je na 49. paraleli, prema izvornom prijedlogu SAD-a, s pravom plovidbe rijekom Columbia britanskih podanika koji žive u tom području. Prema stručnjacima, u postojećim uvjetima, podjela područja bila je pravedna. Nijedna od ovih dviju zemalja nije dobila nikakvo ekskluzivno pravo: Velika Britanija dobila je bolje luke i veće resurse u mineralima, drvu i ribi, dok su Sjedinjene Države dobile mnogo više poljoprivrednog zemljišta i okrug koji ima, u cjelini, bolju klimu.

Sve navedeno je Ugovorom (koji ima pet članaka) uređeno na sljedeći način:

Članak I.

Od točke na četrdeset devetoj paraleli sjeverne zemljopisne širine, gdje prestaje granica postavljena u postojećim ugovorima i konvencijama između Sjedinjenih Država i Velike Britanije, linija granice između teritorija Sjedinjenih Država i teritorija Njezina Britanskog Veličanstva nastavit će se prema zapadu duž navedene četrdeset devete paralele sjeverne zemljopisne širine do sredine kanala koji odvaja kontinent od otoka Vancouvera, a odatle južno kroz sredinu navedenog kanala i Fucaova tjesnaca do Tihog oceana: pod uvjetom da, međutim, plovidba cijelim navedenim kanalom i tjesnacima, južno od četrdeset devete paralele sjeverne geografske širine, ostane slobodna i otvorena za obje strane.

ČLANAK II.

Od točke na kojoj će četrdeset deveta paralela sjeverne zemljopisne širine presijecati veliki sjeverni ogranak rijeke Columbia, plovidba navedenim ogrankom bit će slobodna i otvorena za tvrtku Hudson's Bay, i za sve britanske trgovce s njom, do točke gdje se navedeni ogranak susreće s glavnim tokom rijeke Columbia, a odatle niz navedeni glavni tok prema oceanu, sa slobodnim pristupom rijeci i po rijeci ili rijekama, podrazumijeva se da će sve uobičajene luke duž tako opisane linije na isti način biti slobodne i otvorene. U plovidbi spomenutom rijekom ili rijekama, s britanskim podanicima te s njihovom robom i proizvodima, bit će postupano jednako kao s građanima Sjedinjenih Država; uvijek se podrazumijeva da ništa u ovom članku neće biti protumačeno kao sprječavanje ili namjera sprječavanja vlade Sjedinjenih Država da donese bilo kakve propise koji se odnose na plovidbu navedenom rijekom ili rijekama koje su u skladu s ovim ugovorom.