ZAVNOH je osnovan u Otočcu, 13. lipnja 1943., a već sljedeći dan, 14. lipnja, na drugoj sjednici, usvojio je tri dokumenta:1. Proglas narodima Hrvatske u kojem se objavljuje osnivanje i ciljevi ZAVNOH-a; 2. Poslovnik o radu Narodnooslobodilačkih odbora (NOO), koji je usmjeren na daljnju izgradnju narodne vlasti te 3. Plitvička rezolucija^[1], u čijim se zaključcima naglašavaju temeljni zadaci narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, a napose oni koji očekuju ZAVNOH u njegovu budućem djelovanju.^[2] U “Proglasu narodima Hrvatske” ZAVNOH je na borbu za oslobođenje od tuđinske vlasti pozvao i »braću Hrvate Istre, Zadra, Rijeke i jadranskih otoka”. Tjedan dana nakon toga, 20. rujna 1943., ZAVNOH je donio Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj. Njome su potvrđene Pazinske ili Rujanske odluke - odluke Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora za Istru o “priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom”. U proglasu pod nazivom »Istarski narode«, Istarski NOO istaknuo je da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda te da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.^[3] Odluka ZAVNOH-a^[4] glasi:

Hrvatskom narodu

„Narod Istre, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i svih Jadranskih otoka u zajednici s junačkom Narodno-oslobodilačkom vojskom Hrvatske, oslobodio je svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodno-oslobodilačkih odbora - jedinih organa demokratske narodne vlasti, koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodređenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemaljsko Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Hrvatske donijelo je slijedeće zaključke:

1. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne veliko-srpske vlade sklopile s Italijom, s kojima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali Kvarnerski otoci predani Italiji.
2. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljeni između izdajnika hrvatskog naroda Pavelića i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog Kotara, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i Dalmatinski otoci predani Italiji.
3. Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priključuju se matici zemlji - Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije, za koju se naši narodi bore.
4. Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim krajevima, zajamčuje se autonomija.
5. O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zemalja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost.

S m r t  f a š i z m u  - S l o b o d a  n a r o d u !

[1]    Sirotković, H. (1971.), Stvaranje federalne Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi. Časopis za suvremenu povijest, 3 (2-3), 15-36. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/167025, pristupljeno 16. rujna 2020.
[2]    Sirotković, H. (1973.), Konstituiranje zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Časopis za suvremenu povijest, 5 (3), 37-51. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/219278  pristupljeno 16. rujna 2020.
[3]    Izvor: http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2041, pristupljeno 16. rujna 2020.
[4]https://hr.wikisource.org/wiki/Odluka_o_priklju%C4%8Denju_Istre,_Rijeke,_Zadra_i_ostalih_okupiranih_krajeva_Hrvatskoj