Ta se Naredba¹, s kratkim prekidom za vrijeme Francuske revolucije, i danas smatra važećim propisom u Francuskoj. Kralj je Naredbom nametnuo obvezu svim tiskarima ili izdavačima da u Kraljevu knjižnicu obvezno moraju položiti odnosno dostaviti primjerak svake knjige koju tiskaju ili izdaju na području Kraljevstva.

Izvornik Naredbe s kraljevskim pečatom nije sačuvan (u vrijeme svog boravka u Montpellieru, kralj je donio preko 140 dokumenata), ali sadržaj Naredbe unesen je 7. ožujka 1538. u registar francuskog dvora u koji su se uobičajeno uvodili svi dokumenti koje je kralj donosio. Cilj Naredbe bio je dvojak: jedan je bio usmjeren na to da se u „našoj knjižnici skupe sva djela koja su bila vrijedna viđenja ili će biti napravljena, ako slučajno budu izgubljena iz sjećanja ljudi”, dok je drugi cilj bio kontrola. Naime, kralj je zahtijevao da se prije bilo kakve prodaje novotiskane knjige dostavi primjerak u knjižnicu kako bi se za nju moglo napraviti izvješće kojim bi se “otklonile zloće i pogreške koje prije nisu bile tiskane.” Tek poslije te provjere kraljevskog vijeća, ako su knjige smatrane vrijednima, mogle su se staviti u prodaju. Međutim, iz jednog drugog teksta o sadržaju Naredbe proizlazi da je Naredbom kralj htio ”spriječiti pogreške i nevjerna tumačenja koja odstupaju od naše svete vjere i kršćanske religije”.

Razlog za izdavanje Naredbe iz Montpelliera zasigurno je bila tzv. Afera plakata iz 1534.², kad su na javnim mjestima u Parizu i u gradovima Blois, Rouen, Tours i Orleans osvanuli antikatolički plakati. Jedan od plakata bio je čak obješen na vratima spavaće sobe kralja Franje I. u Amboisu, što je pokazalo slabost sigurnosnih mjera oko kralja i predstavljalo je uvredu za kralja. Nakon Afere plakata, kralj je prekinuo s pomirljivom politikom prema protestantima, koje je prije toga pokušavao zaštititi od teških mjera koje im je nametao pariški parlament te je javno iskazao i potvrdio pripadnost katoličkoj vjeri. Plakati su nosili naslov: „Istinski članci o užasnim, velikim i nepodnošljivim zlorabama papinske mise, izmišljenoj protivno Posljednjoj večeri našeg Gospodina, jedinog posrednika i jedinog spasitelja Isusa Krista”. Naslovom se izravno napadalo katoličko poimanje Euharistije i podržavalo protestantsko stajalište o misi koja niječe stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji.

Kralj je oglasio nagradu za informaciju o uzurpatorima i vrlo brzo nekoliko protestantskih simpatizera završilo je u zatvoru te su potom bili i spaljeni na lomači.

U Hrvatskoj, dostava obveznog primjerka knjižnici regulirana je Zakonom o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (Nar. nov., br. 17/09, 98/19 i 114/22). Obvezan primjerak prikuplja se u svrhu stvaranja nacionalne zbirke knjižnične građe kao kulturnog dobra, izrade nacionalne bibliografije, vođenja statistike o nacionalnoj nakladničkoj produkciji, pohrane i zaštite građe u svrhu njezine trajne dostupnosti korisnicima, izgradnje zavičajnih/regionalnih zbirki te zbirki službenih publikacija i izgradnje Hrvatske digitalne knjižnice. Nakladnik je o svom trošku dužan u roku od 30 dana nakon završetka tiskanja, umnažanja ili proizvodnje, dostaviti Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu besplatno dva primjerka publikacije u obliku u kojem je objavljena ili proizvedena, jedan primjerak Sveučilišnoj knjižnici u Splitu te po jedan primjerak publikacije sveučilišnim knjižnicama u Osijeku, Puli i Rijeci, kao i u Mostaru te općeznanstvenim knjižnicama u Dubrovniku i Zadru.