Navedeno razdoblje sovjetsko-finskog neprijateljstva naziva se „nastavljeni rat“ jer su ga Finci smatrali nastavkom prethodnog, tzv. Zimskog rata (ili Prvi sovjetsko-finski rat), koji su vodili protiv Sovjeta nakon njihove invazije na Finsku 30. studenoga 1939. Zimski rat trajao je tri i pol mjeseca i okončan je Moskovskim mirovnim ugovorom od 12. ožujka 1940. Zbog invazije, Liga naroda izbacila je Sovjetski Savez iz članstva. Zimski je rat razotkrio neorganiziranost i nedjelotvornost Crvene armije (koja je pretrpjela teške gubitke), kao i zapadnih saveznika, što je Nijemce osokolilo u vjerovanju da će napad na Sovjetski Savez biti uspješan. Petnaest mjeseci kasnije, neposredno nakon početka Operacije Barbarossa, tj. Hitlerova napada na Sovjetski Savez, započeo je Nastavljeni rat, koji su Finci vodili uz pomoć Nijemaca. Pravno, naime, Finska nije bila njihova saveznica, ali u praksi jest jer im je na raspolaganje dala svoj teritorij, svoje je trupe potčinila Njemačkoj i od nje je primala pomoć u naoružanju.

Nakon njemačkog poraza u bitci za Staljingrad, Finska se počinje distancirati od Njemačke te pokreće mirovne pregovore sa Sovjetima. Amerikanci su zahtijevali da Finska zadrži svoju neovisnost, a Finci su u pregovore ušli sa zahtjevom da zadrži granice koje je imala 1939. Međutim, mirovni uvjeti bili su dogovoreni između saveznika na Teheranskoj konferenciji, koje su Finci smatrali nemogućima i odbili su ih. Nakon što je protiv njih Crvena armija pokrenula veliku ofenzivu, Finci su ipak pozvali na mir, dok su Sovjeti tražili bezuvjetnu predaju. Sovjetski uvjet za prekid vatre bio je prekid odnosa s Njemačkom, što je finski parlament izglasao 2. rujna 1944.

Sporazum o primirju¹ započinje sljedećim riječima:

Budući da je finska vlada prihvatila preduvjet sovjetske vlade o prekidu s Njemačkom i uklanjanju njemačkih trupa iz Finske i budući da će zaključivanje budućeg mirovnog ugovora biti olakšano uključivanjem određenih uvjeta u sporazum o primirju ovog mirovnog ugovora, Vlada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika i Vlada Njegova Veličanstva u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, djelujući u ime svih Ujedinjenih naroda u ratu s Finskom, s jedne strane, i Vlada Finske, s druge strane, odlučili su zaključiti ovaj sporazum o primirju, čije će izvršenje kontrolirati Sovjetsko vrhovno zapovjedništvo, djelujući slično u ime Ujedinjenih naroda u ratu s Finskom,…

Sporazum ima 23 točke. U prvoj točki Finska se obvezuje povući svoje trupe iza linije sovjetsko-finske granice iz 1940. Točkom 2. Finska preuzima obvezu razoružati njemačke kopnene, pomorske i zračne snage koje su ostale u Finskoj nakon 15. rujna 1944. te ih predati Savezničkom (Sovjetskom) vrhovnom zapovjedništvu kao ratne zarobljenike. Finska vraća Sovjetskom Savezu područje Pestamo, koje je Sovjetski Savez dobrovoljno predao Finskoj u skladu s Mirovnim ugovorom iz 1920. i ugovorom od 12. ožujka 1940. (točka 7.), dok se Sovjetski Savez odriče svog prava na zakup poluotoka Hango, koji je imao na temelju ugovora iz 1940. Zauzvrat, Finska daje u zakup teritorij i vode za uspostavu sovjetske pomorske baze u području Porkkala-Udd na 50 godina (točka 8.). Finska je bila dužna nadoknaditi štetu koju je prouzročila Sovjetskom Savezu vojnim operacijama i okupacijom sovjetskog teritorija u iznosu od tri stotine milijuna dolara plativih u robi tijekom sljedećih šest godina (točka 11.).

Primirjem je, uz određene izmjene, obnovljen Moskovski mirovni ugovor koji su ove dvije zemlje potpisale 1940., a konačni mirovni ugovor između Finske i drugih zemalja saveznica potpisan je u Parizu 1947.