Konvenciju s popratnim obrazloženjem usvojilo je Odbor ministara Vijeća Europe u Strasbourgu na svojoj 109. sjednici, održanoj 8. studenoga 2001., a 23. studenoga 2001. na Međunarodnoj konferenciji o kibernetičkom kriminalu u Budimpešti otvorena je za potpisivanje. Konvencija je stupila na snagu 1. srpnja 2004.. Stupanje na snagu uvjetovano je ratifikacijom od strane pet država, od kojih je bilo potrebno da su najmanje tri države članice Vijeća Europe.

Konvencija ima 48 članaka. Prvo poglavlje uređuje pojmove koji se koriste u Konvenciji. Prvi odjeljak II. poglavlja Konvencije (Mjere koje treba poduzeti na nacionalnoj razini), uređuje područje kaznenog materijalnog prava odnosno uređuje pitanja kaznenih djela protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podataka i sustava (članci 2. – 6.), računalnih kaznenih djela (članci 7. i 8.),kaznenih djela u vezi sa sadržajem (članak 9.) te povredom autorskih i srodnih prava (članak 10.) kao i pitanja sporedne odgovornosti i sankcija (pokušaj i pomaganje ili poticanje, odgovornost pravnih osoba te sankcije i mjere) (članci 11.-13.). Drugi odjeljak istog poglavlja bavi se postupovnim pravom. Nakon predmeta postupovnih odredaba (članak 14.), Konvencija uređuje pitanje uvjeta i očuvanja ljudskih prava (članak 15.), hitne zaštite pohranjenih računalnih podataka (članak 16.), hitne zaštite i djelomičnog otkrivanja podataka o prometu (članak 17.), naloga za proizvodnju (članak 18.), pretrage i oduzima­nja pohra­njenih računalnih podataka (članak 19.), prikupljanja računalnih podataka u realnom vremenu (članak 20.) te presretanja podataka o sadržaju (članak 21.). Odjeljak 3. istog poglavlja uređuje područje sudbenosti za kaznena djela iz članaka od 2. do 11. Konvencije. Treće poglavlje Konvencije uređuje pitanje međunarodne suradnje, a četvrto propisuje završne odredbe.

Nakon što je Konvencija stupila na snagu, Brazil i Indija odbile su je prihvatiti iz razloga što nisu sudjelovale u njezinoj izradi. Ruska Federacija ju je pak odbila prihvatiti jer je tvrdila da bi se na taj način prekršio njen suverenitet. Za razliku od Rusije, Sjedinjene Američke Države bile su jedna od potpisnica Konvencije u Budimpešti i Konvenciju su ratificirale 2006.

Dana 1. ožujka 2006. na snagu je stupio Dodatni Protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu o inkriminiranju djela rasističke naravi počinjenih putem računalnih sustava, kojom se Konvencija dopunjuje u odnosu na navedena djela.

Republika Hrvatska je jedna od država potpisnica Konvencije u Budimpešti (23. studenoga 2001.), a ratificirala ju je Zakonom o potvrđivanju Konvencije o kibernetičkom kriminalu (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 9/2002). Konvencija je u Republici Hrvatskoj stupila na snagu 1. srpnja 2004. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 4/2004). Dodatni Protokol u Republici Hrvatskoj, nakon ratifikacije (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 4/2008), stupio je na snagu 1. studenoga 2008. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 7/2008).