Predaja Japanaca došla je nakon dvije godine kontinuiranih poraza Carske japanske vojske i razornih bombardiranja dvaju japanskih gradova – Hirošime i Nagasakija, kada su na te gradove početkom kolovoza 1945. bačene atomske bombe. Šesnaest sati nakon što je atomska bomba bačena na Hirošimu, 6. kolovoza 1945., američki predsjednik Harry S. Truman pozvao je Japan na predaju upozoravajući ga na daljnja razaranja. Dana 8. kolovoza, sukladno sporazumu iz Jalte, Sovjetski Savez objavio je rat Japanu i već sljedećeg dana okupirao je japansku marionetsku državu Mandžukuo. Nekoliko sati kasnije toga dana, na grad Nagasaki Amerikanci su bacili drugu atomsku bombu. Nakon navedenih događaja, japanski je car od Vrhovnog vijeća zatražio da prihvati uvjete Saveznika postavljene u Potsdamskoj deklaraciji.

Instrument predaje bio je formalni akt samog čina predaje koji je japanski car Hirohito objavio 15. kolovoza 1945. u radijskom obraćanju. Neposredno prije toga, osoblje Ministarstva rata i Carske garde pokušali su izvršiti državni udar kako bi spriječili predaju. Cilj pučista bio je staviti cara Hirohita u kućni pritvor, ali kako nisu uspjeli uvjeriti preostali dio vojske, počinili su ritualno samoubojstvo. Međutim, brojne japanske snage razasute po Aziji i Pacifiku mjesecima su se, čak i godinama, opirale predaji.

Instrument predaje¹ glasi:

Mi, djelujući po zapovijedi i u ime japanskog Cara, japanske Vlade i japanskog Carskog glavnog stožera, ovime prihvaćamo odredbe navedene u izjavi koju su izdali čelnici vlada Sjedinjenih Država, Kine i Velike Britanije, 26. srpnja 1945. u Potsdamu, a kojoj je kasnije pristupio Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, čije se četiri sile u daljnjem tekstu nazivaju Savezničkim silama.

Ovime proglašavamo bezuvjetnu predaju Savezničkim silama japanskog Carskog glavnog stožera i svih japanskih Oružanih snaga i svih Oružanih snaga pod japanskom kontrolom gdje god se nalazile.

Ovime zapovijedamo svim japanskim snagama gdje god se nalazile i japanskom narodu da smjesta prekinu neprijateljstva, da sačuvaju i spase od oštećenja sve brodove, zrakoplove, vojnu i civilnu imovinu i da poštuju sve zahtjeve koje može nametnuti Vrhovni zapovjednik Savezničkih snaga ili predstavnik japanske vlade po njegovim uputama.

….

Ovime se obvezujemo da će car, japanska vlada i njihovi nasljednici provoditi odredbe Potsdamske deklaracije u dobroj vjeri i da će izdati sve naredbe i poduzeti sve radnje koje zahtijeva Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga ili bilo koji drugi imenovani predstavnik Savezničkih sila u svrhu provedbe te Deklaracije.

Ovime zapovijedamo japanskoj Carskoj vladi i japanskom Carskom glavnom stožeru da odmah oslobode sve savezničke ratne zarobljenike i internirane civile koji su sada pod japanskom kontrolom i da osiguraju njihovu zaštitu, brigu, njegu, skrb i trenutačni transport na mjesta prema uputama.

Ovlasti cara i japanske vlade da upravljaju državom bit će podvrgnute Vrhovnom zapovjedniku Savezničkih snaga koji će poduzeti korake koje smatra ispravnim za provedbu ovih uvjeta predaje.“

Nakon što su se pokrenule istrage o japanskim ratnim zločinima, određeni broj članova carske obitelji, među kojima su se isticala careva braća, vršili su pritisak na cara Hirohita da abdicira. U tom bi slučaju jedan od njih bio regent do punoljetnosti princa Akihita. Međutim, general MacArthur uvjerio je cara da mu je njegova pomoć u vladavini Japanom prijeko potrebna i tako niti car Hirohito niti bilo tko od carske obitelji nije bio optužen za ratne zločine.