Primirju iz Cassibilea¹, kako se u povijesti naziva kapitulacija Italije u Drugom svjetskom ratu, prethodila je predaja saveznicima snaga Sila osovine u Sjevernoj Africi 13. svibnja 1943., bombardiranje Rima tri dana kasnije i saveznička invazija na Siciliju 10. srpnja 1943. (izvedena pod nazivom Operacija Husky). U isto vrijeme, Mussolini je različitim promjenama u vladi pokušavao utjecati na tešku situaciju u talijanskoj vojsci i neutralizirati sve veću moć kralja Viktora Emanuela. U tom srazu kralj je prevladao i 25. srpnja 1943. Mussolini je smijenjen s položaja predsjednika vlade i uhićen. Iako imenovanje maršala Pietra Badoglia za novog predsjednika vlade nije promijenilo poziciju Italije kao njemačkog saveznika u ratu, sve više su se čuli glasovi o potrebi sklapanja mira sa Saveznicima. Pokrenuti pregovori (nakon peripetija oko osobe koja će u ime talijanske vlade voditi pregovore sa Saveznicima) vodili su se u strogoj tajnosti. Iako je premijer Badoglio inzistirao da predaja bude uvjetovana iskrcavanjem savezničkih snaga na ostatak teritorija Italije, Saveznici imali drukčije stajalište te su Talijani dobili prilično nejasna obećanja oko toga. Telegram Saveznicima o kraljevu prihvaćanju uvjeta presreli su, međutim, Nijemci, koji su unatoč Badoglijevu nijekanju i tvrdnjama o lojalnosti odmah pristupili provođenju plana operacije Osovina u cilju preuzimanja kontrole nad Italijom u slučaju primirja. Dana 3. rujna 1943. potpisano je Primirje sljedećeg sadržaja:

„1. Trenutačni prekid svih neprijateljskih aktivnosti talijanskih oružanih snaga.
2. Italija će dati sve od sebe da Nijemcima uskrati objekte koji bi se mogli koristiti protiv Ujedinjenih naroda.
3. Svi zatvorenici ili internirane osobe Ujedinjenih naroda moraju se odmah predati savezničkom vrhovnom zapovjedniku i nijednog od njih ne smije se sada ili bilo kada evakuirati u Njemačku.
4. Trenutačno premještanje talijanske flote i talijanskih zrakoplova na mjesta koja odredi saveznički vrhovni zapovjednik, s detaljima razoružanja koje će on propisati.
5. Saveznički vrhovni zapovjednik može izvršiti rekviziciju talijanske trgovačke mornarice kako bi zadovoljio potrebe svog vojno-pomorskog programa.
6. Trenutačna predaja Korzike i cijelog talijanskog teritorija, otoka i kopna Saveznicima za uporabu kao operativnih baza i u druge svrhe koje Saveznici smatraju prikladnima.
7. Trenutačno jamstvo slobodnog korištenja od strane Saveznika svih aerodroma i pomorskih luka na talijanskom teritoriju, bez obzira na brzinu evakuacije talijanskog teritorija od strane njemačkih snaga. Ove luke i područja štitit će talijanske oružane snage dok tu funkciju ne preuzmu Saveznici.
8. Trenutačno povlačenje talijanskih oružanih snaga u Italiju iz svakog sudjelovanja u sadašnjem ratu iz bilo kojeg područja u kojem su trenutačno angažirane.
….“²

Primirje je stupilo na snagu 8. rujna 1943., a istog dana Nijemci su pokrenuli operaciju Osovina. Veliki dio talijanske vojske uopće nije bio informiran o primirju niti su imali jasne naredbe vezane uz odnos prema njemačkim snagama. U četiri dana operacije Nijemci su zauzeli veliki dio talijanskog teritorija koji nije bio pod kontrolom saveznika te su oslobodili zatočenog svrgnutog diktatora Mussolinija i postavili ga za poglavara marionetske države Talijanske Socijalne Republike. Mussolinija su na kraju rata uhvatili partizani pri pokušaju bijega za Švicarsku te ga s ljubavnicom i nekoliko drugih fašista streljali objesivši njihova tijela naglavačke u Milanu.