Zakon o povratku ustanovio je pravo na useljenje – aliyah, prema kojem: »svaki Židov ima pravo doći u ovu zemlju kao oleh« (židovski useljenik). Pravo na useljenje smatra se vizom useljenika i odobrava se svakom Židovu koji je izrazio želju naseliti se u Izraelu. Od toga pravila bili su izuzeti oni koji su poduzimali aktivnosti protiv židovskog naroda ili oni koji bi mogli ugroziti javno zdravlje ili sigurnost države. Ta odredba dopunjena je 1954. određenjem koje od useljenja isključuje i osobe s kriminalnom prošlošću, a što bi moglo ugroziti javnu dobrobit. Na temelju potonjega, državljanstvo je kasnije uskraćeno, primjerice, Meyeru Lanskom, poznatijem pod imenom Mafijaški knjigovođa, koji je iz SAD-a pobjegao u Izrael da bi izbjegao optužbe za poreznu utaju, Robertu Soblenu, američkom komunistu, koji je htio izbjeći osudu na doživotni zatvor zbog špijuniranja za Sovjetski Savez te Victoru Vancieru, američkom političkom aktivistu osuđenom za terorističke akte u New Yorku i Washingtonu.   

Zakon o povratku, međutim, nije propisao što se treba smatrati židovstvom. Do toga je određenja došlo dvadeset godina kasnije, izmjenama i dopunama Zakona iz 1970., koje su do tada primjenjivanu halakha (židovski zakon) definiciju Židova - osobe kojoj je majka Židovka ili koja se preobrati na hebrejstvo, proširile i na »dijete ili unuka Židova, supružnika Židova, supružnika židovskog djeteta i supružnika židovskog unuka, osim osobe koja je bila Židov, ali je dobrovoljno promijenila svoju vjeru.« 

Ta proširena definicija židovstva prihvaćena je iz Nűrnberških zakona nacističke Njemačke, a objašnjenje za to bilo je da Izraelska država treba dopustiti useljenje svima koji bi mogli biti proganjani zbog svog židovstva. Ostali razlozi koji su doveli do šire definicije židovstva ležali su u činjenici da Palestinci predstavljaju znatnu demografsku opasnost židovskoj većini u Izraelu, kao i veliki imigracijski val iz Poljske 1968. godine, čiji su emigranti bili prilično asimilirani i imali puno nežidovskih članova obitelji. 

Prigovori ovom Zakonu usmjereni su na njegovu isključivost jer ne omogućava useljenje nežidovima i time dovodi u pitanje jednakost pred zakonom, a i sam izričaj Zakona, tj. definicija Židova i židovskog naroda predmet je stalne rasprave u Izraelu.