Početna > Pravni sadržaji > Stručni članci > Vremeplov: Istarski razvod – 5. svibn...

Stručni članci

×
×

Tražene pojmove odvajati tipkom ENTER

Primjer: ovrha na nekretnini (ENTER) odgoda (ENTER)

Upisom pojedinog pojma ili niza pojmova pretražujete sve sadržaje u svim padežnim varijantama.

Napredna pretraga

U naprednoj pretrazi koristite Booleove operatore (AND, OR, NOT).

Odaberite vremenski raspon dokumenata koje želite pronaći ili tražite po područjima.

Napredna pretraga
    Pojmovi
    Razdoblje:
  • ×
  • ×
A A
spremi
Ispis
Bilješke
×

Verzije ispisa

Veličina teksta

Margine

29.04.2019.

Vremeplov: Istarski razvod – 5. svibnja 1325.

Istarski razvod je pravni dokument o uređenju granica posjeda i međa (”termeni i kunfini”) između feudalnih gospodara (akvilejskog patrijarha, pazinskog grofa, Mletaka i druge vlastele) s jedne, i seoskih općina (”komuna”), s druge strane, u srednjovjekovnoj Istri. 
Nastao je najvjerojatnije iz dokumenata koji su se nadopunjavali i ispravljali, a objedinjeni su 1325. godine. Izvorno je napisan na trima jezicima: latinskom, njemačkom i hrvatskom, pri čemu je sačuvan samo hrvatski primjerak, i to u prijepisu kurzivnom glagoljicom iz XVI. stoljeća (1546.), prema predlošku iz 1325. godine. Dva su sačuvana prijepisa, Momjanski i Kršanski, nazvani prema mjestu pronalaska. Na hrvatskom latiničnom pismu prijepis je prvi objavio Ante Starčević 1852. godine. Istarski razvod započinje riječima: 

„V ime Otca i Sina i Duha Svetago. Amen. Let ot rojstva našega Isukrsta Č. T. I D (1325), indikcion 8, miseca maja dan 5., v ponedelje. V to vrime gospodujuću Albrehtu Metlike i Pazina i vse gospode deželske, svojim dobrim svetom prizvavši ime gdna Boga vesmogućega, komu vsaka istina i prava jesu podložna, učiniše i stvoreni biše razvodi i kunfini po vsoj deželi ka sliše i pristoje gdinu knezu pazinskomu i gospodinu Rajmundu, podreke z Ogleja, i mesti gospode benetačke.“[1]
Razvođenje  je stari slavenski pravni običaj kojim su se granice posjeda i međa utvrđivale svečanom ophodnjom feudalaca, crkvenih starješina, seoskih župana i seljana po terenu. Pohod je trajao 21 dan, tijekom kojih je razvodna komisija prešla oko 150 km spornog terena, kada joj je predočeno 19 razvodnih dokumenata koji su potvrđivali posjed, a prakticiralo se i ispitivanje svjedoka pod prisegom. Osim granica posjeda, razvodom su se utvrđivale i naknade za korištenje šuma, vinograda, pravo ispaše te se reguliralo čišćenje lokvi. 
U knjizi "Terra incognita", hrvatskog povjesničara Branka Fučića, navedena su vrlo praktična rješenja možebitnih spornih točaka. Među njima je primjer razgraničenja Buzeta, Sovinjaka i Huma. Budući da je Buzećanima nedostajalo drva, a Sovinjcima i Vrhovcima pašnjaka, nakon određivanja granice teritorija, odlučeno je: Sovinjci i Vrhovci mogu, ali samo za dana, napasati stoku na Buzetskom tlu, a zauzvrat Buzećani mogu, u točno definiranu svrhu, sjeći drva na određenim dijelovima teritorija koji pripada Vrhu i Sovinjaku.[2]
Iako Istarski razvod ima formalnih nedostataka i nejasnoća vezanih uz vrijeme i okolnosti nastanka, riječ je o važnom pravnom dokumentu, koji je uz to vjerno prikazao društveno stanje srednjovjekovne Istre odnosno političke, kulturne i gospodarske prilike toga doba. Istarski razvod je i vrijedan spomenik hrvatskog jezika, u kojemu se on na dvadeset četiri mjesta naziva „hrvacki“.


[1] Izvor: http://www.croatianhistory.net/etf/razvod01.html, pristupljeno 22. 4. 2019.
[2] Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Istarski_razvod, pristupljeno 22. 4. 2019. 

Detalji dokumenta

Br. 6572-6573 od 29. travnja 2019.