Habeas Corpus Act iz 1679., čiji puni naziv glasi: »zakon kojim se bolje osigurava sloboda osobe i sprječava zatvaranje izvan granica engleskog kraljevstva«, donio je engleski Parlament, a kralj Charles II. potvrdio 12. srpnja 1679. Njime je definiran i pojačan »habeas corpus«, srednjovjekovni institut naloga (tzv. Writ of Habeas Corpus), kojim je sud tražio predaju osobe od onoga tko je drži zatočenu.

Zakon o Habeas Corpusu smatra se jednim od najvažnijih zakona u ustavnoj povijesti Engleske, kojim se pruža zaštita pojedincu od kraljevske samovolje i kojim je afirmirano načelo zakonitosti kaznenog postupka. Osnovne odrednice Zakona čine: zabrana uhićenja bez sudskog naloga, zabrana ponovnog zatvaranja osobe iz razloga zbog kojih je već bila zatvorena pa oslobođena, zabrana prebacivanja zatvorenika iz jednog zatvora u drugi ili izvan zemlje u cilju izbjegavanja izdavanja naloga i sl. Tako Zakon propisuje da ako je osoba uhićena bez naloga, u roku 24 sata mora joj se dati pisana obavijest o razlozima uhićenja i djelu za koje se tereti, a kada sud izda »habeas corpus« za zadržavanje u zatvoru, osoba mora biti izvedena pred sud u roku 20 dana. Nepoštovanje Zakona povlačilo je za sobom oštre kazne, koje su se plaćale izravno zatvoreniku.

Zakon je donesen nakon što je grof Shaftsbury, vodeći član skupine koja je željela isključiti Charlesova brata Jamesa iz sukcesije (nasljeđivanja krune), potaknuo svoje prijatelje u Donjem domu da usvoje prijedlog zakona na tom tragu jer su vjerovali da će James vladati samovoljno. Prijedlog je poslan u Gornji dom, ali su ga lordovi rušili amandmanima. Donji dom nije imao izbora osim ga prihvatiti s njima jer su znali da će kralj uskoro završiti započetu parlamentarnu sjednicu. Zakon je šetao između dvaju domova, nakon čega su lordovi predložili da se odluka o njemu donese glasovanjem. Odbijanje tog prijedloga značilo bi da prijedlog zakona ostaje u Donjem domu, bez mogućnosti njegova donošenja. Svaka strana (oni koji su »za« i oni koji su »protiv«) imenovala je brojitelje glasova, koji su stajali na vratima, s tim da je jedan brojao glasove, dok ga je drugi kontrolirao. Lordovi koji su bili za prijedlog, izlazili su i ponovno ulazili u Dom, dok su ostali sjedili. Shaftsburijeva struja je glasovala »za«. Zabilježeno je da je bilo 57 glasova za, nasuprot 55 glasova protiv, od ukupno 112 lordova, s tim da je također zabilježeno da je 107 lordova prisustvovalo sjednici. Kralj je nakon toga došao i dao svoj kraljevski pristanak neposredno prije raspuštanja parlamenta.

Albert Venn Dicey, veliki britanski pravnik i ustavnopravni teoretičar, općenito je za zakone o Habeas Corpusu naglasio da oni jasno pokazuju da je englesko ustavno pravo fundamentalno pravo zasnovano na sudskim odlukama.