21.08.2017.

Vremeplov: Govor Martina Luthera Kinga -"Sanjam..." 28. kolovoza 1963.

Pokreti za građanska pra­va pokre­nuli su niz akcija nenasilnih prosvjeda i građanskog nepo­sluha kako bi se otvorio dijalog o dokidanju segregacije. Među njima bio je i Marš na Was­hington za posao i slobodu, 28. kolovoza 1963., na kojem je Martin Luther King održao slavni govor „Sanjam…“
Proglasom o emancipaciji iz 1863. Abraham Lin­coln dao je slobodu američkim robovima, ali ne i jednakost. Na nju je američko crno stanovniš­tvo čekalo 100 godina. Zakonom o građanskim pravima iz 1964. ukinuti su svi oblici segregacije i diskriminacije uspostavljeni tzv. Jim Crow zakonodavstvom. Razli­čitim propisima države američkog Juga primjenjivale su doktrinu „odvojeni, ali jednaki“, a ime su dobili po liku zabavljača iz mjuzikla koji je imitirao crnca u plesu. Ustavnost segregacije potvrdio je Vrhovni sud SAD-a u slučaju Plessey v. Ferguson iz 1896., u kojem je Homer Plessey kažnjen zbog kršenja Zakona o odvojenom pri­jevozu, tj. zbog vožnje u vlaku u odjelu za bijelce.  Zakoni zasnovani na ovoj doktrini do 1914. stvorili su dva društva – crno i bijelo. Stroga pravila o međusob­nim društvenim odnosima bila su jasna: crnac koji bi prekršio neko od njih, npr. napio se vode iz slavine za bijelce ili kojim slučajem bjelkinji pružio ruku, riskirao je gubitak posla, doma, batinanje, a nerijetko i linčova­nje. Kao jedna od metoda društvene kontrole odnosno bijele dominacije u tom razdoblju, broj linčovanja izme­đu 1889. i 1899. bio je 187,5 godišnje.  Segregacija, kao način života američkog Juga, bila je netaknuta do sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, na­kon što su škole počele slijediti odluku Vrhovnog suda iz slučaja Brown v. Board of Education iz 1954., kojom je napuštena navedena doktri­na. Pokreti za građanska pra­va, nastali tih godina, pokre­nuli su niz akcija nenasilnih prosvjeda i građanskog nepo­sluha kako bi se otvorio dijalog o dokidanju segregacije. Među njima bio je i Marš na Was­hington za posao i slobodu, 28. kolovoza 1963., na kojem je Martin Luther King, jedan od organizatora Marša, ispred oko 250 tisuća ljudi održao slavni govor „Sanjam…“, koji je bio nepripremljen i trajao je 17 minuta.  "…Kažem vam danas, pri­jatelji moji, da usprkos teško­ćama današnjice i sutrašnjice, ja još uvijek sanjam. Sa­njam san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu.  Sanjam da će se jednog dana ova nacija uzdignuti i živjeti pravo značenje svojega vjerovanja: „Ove istine smatramo očitim same po sebi: da su svi ljudi stvoreni jednaki.“  Sanjam da će jednog dana na crvenim brdima Ge­orgie sinovi bivših robova i bivših vlasnika robova moći sjediti zajedno za stolom bratstva.  Sanjam da će se jednog dana čak i država Mississi­ppi, država koja se guši u vrućini nepravde i ugnjetava­nja, pretvoriti u oazu slobode i pravde.  Sanjam da će mojih četvoro djece jednog dana ži­vjeti u društvu u kojem ih se neće ocjenjivati prema boji njihove kože nego prema njihovu karakteru.  Danas sanjam... "