Stručni članci
03.11.2023.
Vremeplov: Gibraltarski referendum o suverenosti – 7. studenoga 2002.
Gibraltar je prekomorski teritorij Ujedinjenog Kraljevstva na južnom rtu Pirinejskog poluotoka, između Atlantskog oceana i Sredozemnog mora, koji leži na istoimenom tjesnacu i odvaja Europu i Afriku, površine od 6,7 km2, na kojem živi oko 32.700 ljudi, Gibraltaraca, mješavine Španjolaca, Portugalaca, Maltežana, Britanaca i Židova.
Povijest ovog sićušnog, ali komunikacijski i strateški važnog teritorija seže duboko u Srednji vijek i obilježena je različitim osvajanjima1. Godine 1704. anglo-nizozemske snage osvojile su Gibraltar od Španjolske tijekom Rata za španjolsko nasljeđe, a teritorij je zauvijek ustupljen Velikoj Britaniji prema članku X. Utrechtskog ugovora iz 1713. godine. Ugovor sadržava klauzulu da ako se britanska kruna ikad poželi odreći Gibraltara, teritorij će se prvo ponuditi Španjolskoj. Španjolska se nikad s time nije pomirila i bezbroj puta pokušala je osvojiti taj teritorij kako vojnim putem, a onda i različitim ekonomskim i diplomatskim mjerama. Povratak španjolskog suvereniteta nad tim teritorijem kontinuirano je jedan od važnih ciljeva svih španjolskih vlada. Na tragu rezolucije br. 2070 Opće skupštine UN-a, iz 1965. godine, britanska i španjolska vlada započele su razgovore o Gibraltaru 1966., u kojima su Španjolci predložili da se otkaže Ugovor iz Utrechta, da se prisutnost (britanske) Kraljevske mornarice u Gibraltaru podvrgne posebnom sporazumu i da se donese Personalni statut za građane Gibraltara kojim će se jamčiti njihova prava, uključujući i britansko državljanstvo. Na referendumu održanom 1967., Gibraltarci su trebali odlučivati između prelaska na španjolski suverenitet ili za ostanak sadašnje veze s Britanijom. Za britanski suverenitet tada je glasovalo skoro 100 % birača.
Godine 2001. britanski ministar vanjskih poslova započeo je, međutim, nanovo razgovore sa Španjolskom o budućnosti Gibraltara. Nakon niza tajnih sastanaka, sljedeće godine, 2002. Straw je objavio mogućnost podijeljenog suvereniteta nad teritorijem između tih dviju zemalja, izjavivši pri tom da će konačnu odluku o tome donijeti narod Gibraltara na referendumu. Gibraltarska vlada je tu najavu dočekala na nož. Odmah su pristupili organiziranju referenduma o prijedlogu podijeljenog suvereniteta sa Španjolskom, čime su preduhitreni svi planovi da se referendum održi tek nakon završetka pregovora između Britanije i Španjolske. Unatoč Strawovoj ishitrenoj najavi podjele suvereniteta, brojna pitanja čekala su svoja rješenja: primjerice, Španjolska je ustrajala na vremenskom ograničenju podijeljenog suvereniteta nakon kojeg bi puni suverenitet prešao na Španjolsku, zatim su za nju bila sporna pitanja samoodređenja Gibraltara i konačno svakako je željela veću ulogu od jednostavnog zajedničkog korištenja Gibraltara kao vojne baze. Međutim, sve je to palo u vodu održavanjem referenduma 7. studenoga 2002., koje je sadržavalo sljedeće pitanje:
„Dana 12. srpnja 2002. ministar vanjskih poslova, Jack Straw, u službenoj je izjavi u Donjem domu rekao da se nakon dvanaest mjeseci pregovora britanska vlada i Španjolska slažu oko mnogih načela koja bi trebala poduprijeti trajno rješenje španjolskog zahtjeva za suverenitet, koji je uključivao načelo da Britanija i Španjolska trebaju dijeliti suverenitet nad Gibraltarom.
Odobravate li načelo da Britanija i Španjolska trebaju dijeliti suverenitet nad Gibraltarom?
Na referendum je izašlo 20.678 građana ili 87,90 %, a njih 17.900 ili 98,70 % je na referendumsko pitanje odgovorilo s NE, dok je samo 1,03 % ili 187 glasova bilo za odgovor DA.
Nakon završetka referenduma na rezultate referenduma reagirao je Peter Carauna, predsjednik gibraltarske vlade, rekavši: „Poručujemo britanskoj vladi: razmotrite rezultate ovog referenduma, ovo je volja naroda Gibraltara“ te da je planirani put do zajedničkog suvereniteta „slijepa ulica za sve“.
Reakcije u Španjolskoj, očekivano, bile su negativne te su isticale njegovu nezakonitost, a mediji su kritizirali vlade koje u povijesti nisu učinile dovoljno kako bi zajednički suverenitet i integraciju učinile perspektivnom. S druge strane, Britanci su kritizirali Jacka Strawa, ističući da je ideja o zajedničkom suverenitetu bila pogrešna i neprihvatljiva za gibraltarski narod. Pitanje Gibraltara i danas je predmet pregovora i tenzija između tih dviju zemalja.
1 Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Status_of_Gibraltar https://en.wikipedia.org/wiki/2002_Gibraltar_sovereignty_referendum