Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Stručni članci
×
23.04.2018.
Vremeplov: Galerijev edikt o toleranciji – 30. travnja 311.
Sa željom da učvrsti uzdrmanu carsku vlast, a pod velikim utjecajem svoga zeta, rimskog cezara Galerija, otvorenog mrzitelja kršćana, Dioklecijan je krenuo u progon kršćana te je donio četiri edikta protiv njih.
Edikte je najrevnosnije, surovo i nemilosrdno provodio upravo Galerije, koji je kršćane smatrao unutarnjim neprijateljima Carstva i nije prezao od svih vrsta okrutnosti. Zbog svoje vjere, živote su u to doba izgubili: sv. Dujam, sv. Stošija, sv. Eufemija, sv. Agneza Rimska, sv. Lucija i dr. Mučenja, tamničenja i ubojstva kršćana Galerije je nastavio činiti i kao rimski car, 305. godine, nakon Dioklecijanove abdikacije. Tek kada ga je sustigla neizlječiva bolest (kršćanski pisac Laktancije, u svojoj knjizi »O smrti progonitelja«, zorno je opisao Galerijeve muke), počela ga je moriti savjest o počinjenim okrutnostima. Uvjeren da nesnošljive boli trpi zbog zala prema kršćanima te da ga kršćanski Bog zbog toga kažnjava, pet dana prije svoje smrti, 30. travnja 311., Galerije je izdao edikt, koji je započeo opravdanjima ubojstava, a završio pozivom na molitvu za zdravlje. Edikt glasi:
»(...) Među odredbama koje uvijek izdajemo za dobro i napredak države, već smo od ranije tražili da se svaka stvar nanovo provede u skladu sa starim zakonima i javnim rimskim naredbama, a osobito da se učini tako da se i kršćani, koji su napustili vjeru svojih otaca, vrate na bolji način života. No, njihova zloća i njihova ludost bile su takve da se nisu više držali starih običaja koje su ustanovili prvi utemeljitelji, nego su, po vlastitom hiru i volji, stvorili sebi zakone i u raznim mjestima držali svakovrsne sastanke. Konačno, kada smo izdali svoj edikt s nakanom da se ponašaju u skladu s običajima starih, mnogi su bili osuđivani, a mnogi su drugi na drugi način bili kažnjavani i bili osuđivani na svaku vrstu smrti.
Budući da mnogi od njih ustrajavaju u svojoj tvrdoglavosti, vidimo da nisu iskazivali dužno štovanje nebeskim bogovima, niti su mogli iskazivati štovanje kršćanskom Bogu, mi smo - vođeni svojom prevelikom blagošću i vječno vjerni svojim običajima po kojima obično opraštamo svim ljudima - smatrali pravednim da i u ovom slučaju rado primijenimo svoj oprost dopuštajući da kršćani ponovno imaju pravo postojati i obnavljati svoja bogoštovna mjesta na kojima se obično sastaju, pod uvjetom da ništa ne čine protiv zakona. Jednim ćemo drugim pismom izvijestiti magistrate o načinu na koji imaju postupati. Stoga su, u skladu s ovim našim oprostom, dužni moliti svoga Boga za naše zdravlje, za dobrobit države i za njih same, da država uspješno napreduje i oni u svojim domovima mogu mirno živjeti.«[1].
Galerijev edikt smatra se važnim pravnim dokumentom o slobodi Crkve, kojim je završio dvostoljetni negativan odnos prema kršćanima[2]. Ipak, tek Milanskim ediktom iz 313. godine, kojim je službeno označen kraj progona kršćana i proglašen neutralan odnos prema religijama, nastupilo je razdoblje mirnog života za kršćane u Rimskom Carstvu.
[1] Tekst edikta preuzet iz Krasić, S., Historičnost »Milanskog edikta« iz 313. https://hrcak.srce.hr/file/161873, pristupljeno 24. 4. 2018.
[2] Krasić, S., Historičnost »Milanskog edikta« iz 313., https://hrcak.srce.hr/file/161873, pristupljeno 24. 4. 2018.
