Kolaps francuske vojske prisilio je francuske dužnosnike na pregovore o dovršetku neprijateljstava. Adolf Hitler je za njih izabrao Compiègnesku šumu, u kojoj su se u željezničkom vagonu Nijemci predali 1918. Na taj se način Hitler htio osvetiti za ponižavajuće uvjete primirja i ponašanje tadašnjih francuskih pobjednika. I potpisivanje ovog primirja trebalo se učiniti u istom vagonu. Vagon je iz muzeja prenesen u šumu te je smješten na isto mjesto gdje je bio 1918. Hitler je na pregovore stigao 21. lipnja. U vagonu je sjedio na istom mjestu na kojem je sjedio maršal Ferdinand Foch kada se susreo s predstavnicima poražene Njemačke 1918. Nakon što je saslušao preambulu iz primirja, baš kao i maršal Foch  onda, s gestikulacijom punom prijezira pogledao je francusku delegaciju i otišao, ostavivši pregovore generalu Wilhelmu Keitelu. Pregovori su trajali jedan dan, i 22. lipnja 1940. potpisano je primirje:

U Prembuli^[1] je, između ostalog, navedeno:

„...

Za prihvaćanje uvjeta odabrana je povijesna šuma Compiegne kako bi se ovim (simboličkim) činom pokazalo ponovno uspostavljanje pravde – jednom zauvijek – i kako bi se ugasila uspomena koja nije bila časna stranica u francuskoj povijesti, ali koju su njemački narodi osjećali kao najveće poniženje svih vremena.

Francuska je poražena i nakon pružanja herojskog otpora slomila se nakon jedne krvave bitke. Međutim, Njemačka nema namjeru koristiti uvjete primirja  i pregovore o tome kao čin poniženja protiv tako hrabrog protivnika.

...“

Primirje ima 24 članka^[2], a u prvim člancima navedeno je sljedeće:

„Članak I.:  Francuska vlada naređuje prekid vatre protiv Njemačkog Reicha u Francuskoj kao i u francuskim posjedima, kolonijama i protektoratima, mandatima te na morima. Vlada naređuje francuskim jedinicama koje su već okružene njemačkim trupama da odmah polože oružje.

Članak II.: U cilju zaštite interesa Njemačkog Reicha, njemačke će trupe zauzeti francuski teritorij sjeverno i zapadno od povučene crte na priloženoj karti. Ako regije na okupiranom teritoriju još nisu pod kontrolom njemačkih trupa, njihova će okupacija biti izvršena odmah nakon zaključenja ovog sporazuma.

Članak III.: U okupiranim dijelovima Francuske, Njemački Reich ostvaruje sva prava okupacijske vlasti. Francuska vlada obvezuje se da će svim sredstvima podržavati propise proistekle iz ostvarivanja ovih prava i provoditi ih uz pomoć francuske administracije.

Stoga će francuska vlada odmah obavijestiti sve francuske vlasti i službenike okupiranog teritorija da se pridržavaju propisa njemačkih vojnih zapovjednika i da na pravilan način surađuju s njima.

....

Francuskoj vladi dopušta se izabrati sjedište svoje vlade na neokupiranom teritoriju ili, ako želi, preseliti se u Pariz. U potonjem slučaju, njemačka se vlada obvezuje pružiti sve potrebne olakšice francuskoj vladi i njezinim središnjim administrativnim službama, kako bi mogli upravljati neokupiranim i okupiranim teritorijima iz Pariza.

....“

Tri dana nakon primirja, mjesto na kojem je došlo do potpisivanja primirja uništeno je, a vagon je odnesen u Berlin kao trofej. Hitler je naredio da se spomenik maršalu Fochu ne dira jer je trebao poslužiti kao mjesto počasti u pustoši.  

[1] Izvor: http://www.kbismarck.org/forum/viewtopic.php?t=2991, pristupljeno 17. 6. 2020.
[2] Izvor:  https://mjp.univ-perp.fr/france/1940armistice.htm pristupljeno 17. 6. 2020.