Na njega je pozitivno odgovorilo 82,6 % glasača, nakon čega je, 4. listopada 1958. usvojen Ustav Francuske ili, kako se često naziva, Ustav V. Republike (franc. Constitution de la Ve République).

Ustav V. Republike zamijenio je Ustav IV. Republike iz 1946., a pokretačka snaga novog Ustava bio je Charles de Gaulle, francuski general, jedan od vodećih figura francuskog otpora u Drugom svjetskom ratu te predsjednik Privremene Vlade Francuske Republike od 1944. do 1946. Nakon što se vratio na vlast kao predsjednik Vijeća ministara, oko sebe je okupio ljude od povjerenja, a na čelo komisije za izradu novog ustava postavio je Michela Debrea, osiguravši na taj način realizaciju svojih ideja vezanih uz upravljanje državom.

Ustav ima Preambulu i XVI naslova: I. naslov nosi naziv O suverenosti, II. naslov O Predsjedniku Republike, III. O Vladi, IV. O Parlamentu, V. O odnosima Vlade i Parlamenta, VI. naslov nosi naziv O ugovorima i međunarodnim sporazumima, VII. naslov uređuje Ustavno vijeće, VIII. odnosi se na Sudbenu vlast, IX. naslov je O Visokom sudu, X. naslov je O kaznenoj odgovornosti vlade, XI. naslov uređuje Gospodarsko, socijalno vijeće i vijeće za okoliš, XIA. naslov uređuje pitanje Pravobranitelja, XII. naslov je O teritorijalnim zajednicama, XIII. naslov sadržava Prijelazne odredbe za Novu Kaledoniju, a XIV. O francuskom govornom svijetu i sporazumima o udruženjima, XV. naslov je O Europskoj uniji, dok je XVI. naslov O amandmanima na Ustav.

Ustav je u međuvremenu doživio 24 izmjene, od kojih su posljednje iz 2008. Iako je zasnovan na Ustavu iz 1946., Ustav V. Republike napušta parlamentarnu republiku i bitno jača izvršnu vlast na račun skupštinskog odlučivanja, uvođenjem polupredsjedničkog sustava vlasti. Inspiraciju za taj model Debré je našao u britanskom modelu jakog predsjednika vlade, a tome je pridonijela i de Gaulleova vizija o ulozi predsjednika kao zaštitnika demokratskih institucija.¹ Ustavom je proglašena odvojenost crkve od države, propagira se nacionalna suverenost i supremacija Ustava, uvodi se polupredsjednički sustav vladanja itd.

Preambula francuskog Ustava danas glasi:

„Francuski narod svečano proglašava svoju privrženost pravima čovjeka i načelima nacionalne suverenosti kako je definirano Deklaracijom iz 1789., potvrđeno i dopunjeno Preambulom Ustava iz 1946. te pravima i dužnostima kako je definirano u Povelji za Okoliš iz 2004.

Na temelju ovih načela i načela samoodređenja naroda, Republika nudi prekomorskim područjima koja su izrazila volju, da pristanu na nove institucije utemeljene na zajedničkom idealu slobode, jednakosti i bratstva i koje su zamišljene s ciljem njihova demokratskog razvoja.“²

Za prvog predsjednika Pete Republike izabran je, dakako, Charles de Gaulle, a Peta Republika započela je s radom 8. siječnja 1959., kada je de Gaulle preuzeo predsjedničke dužnosti i imenovao novu vladu. Problem s kojim se suočio novi predsjednik bio je sukob u Alžiru i inflacija koju je taj rat prouzročio. De Gaulle je za predsjednika izabran 1965. i na vlasti je ostao do svoje ostavke 1969.

Unatoč brojnim izmjenama Ustava, Ustav V. Republike smatra se najstabilnijim francuskim ustavom, koji je na snazi već 62 godine.