U razdoblju od tjedan dana u Velikoj Britaniji su se 1997. održala dva devolucijska¹ referenduma²: devolucijski referendum u Škotskoj, 11. rujna 1997. i Walesu, 18. rujna 1997.³

Neuobičajeno za referendume, na kojima se obično postavlja referendumsko pitanje, devolucijski referendumi u Škotskoj i Walesu sadržavali su dvije izjave, odnosno četiri u slučaju Škotske. Tako su se na devolucijskom referendumu u Škotskoj, održanom 11. rujna 1997. građani trebali izjasniti o dvije stvari: slažu li se ili se ne slažu da treba postojati škotski parlament i slažu li se ili se ne slažu da škotski parlament ima porezne ovlasti, a na referendumu u Walesu trebali su se izjasniti slažu li se ili ne slažu da treba postojati velški parlament. Za razliku od škotskog devolucijskog parlamenta, izjava vezana uz velški parlament bila je dvojezična – na engleskom i velškom.

I jednom i drugom devolucijskom referendumu prethodili su referendumi održani 1979., koji tada nisu uspjeli iz više razloga, a među ostalim i zbog kontroverznog referendumskog pravila da najmanje 50 % glasača treba glasovati, s tim da 40 % ukupnog elektorata treba biti za osnivanje parlamenta. Dok je u Škotskoj rezultat tada bio tijesan – više od 50 % birača izašlo je na referendum, a 32,9 % glasovalo je za parlament, u Walesu je situacija bila drukčija, 80 % izašlih birača glasovalo je protiv osnivanja parlamenta (odnos snaga bio je 4 : 1 protiv osnivanja parlamenta).

Devolucijski referendum 1979. u Škotskoj bio je rezultat napora Laburističke stranke koja je te godine i izgubila izbore, ali nije odustala od svog cilja. Ubrzo nakon toga formirana je „kampanja za škotsku skupštinu“ te je osnovana komisija „Uglednih Škota“ koji su izradili dokument „Zahtjev za pravo Škotske“, koji je objavljen 1988. i koji su potpisali škotski političari, lokalna vijeća, sindikati i Crkve. Laburistička stranka je u svojem manifestu za izbore 1997. ponovno istaknula pitanje osnivanja škotskog parlamenta, u čemu je uspjela i ujedno osvojila izbore 1997.

U Walesu se nakon referendumskog debakla činilo da su svi izgledi za velški parlament propali. Na vlast su došli konzervativci, koji su stajali iza referenduma i koji su na vlasti ostali do 1997. Unatoč tome, Konzervativna stranka je s vremenom postajala sve nepopularnija jer su za velška mjesta postavljani engleski parlamentarci, što je stvorilo uvjete za referendum 1997. Laburistička stranka je u svojem manifestu u Walesu za izbore 1992. ponovno istaknula pitanje osnivanja velškog parlamenta, što je rezultat donijelo tek 1997.

Dok je škotski referendum s odgovorima „da-da“ prošao solidno (60,4 % glasovalo je s „da“ na obje izjave), rezultati velškog referenduma bili su tijesno u korist „da“ (50,3 %). Nakon održanih referenduma britanski parlament donio je dva zakona: Zakon o Škotskoj 1998. te Zakon o Vladi Walesa 1998. kojim su osnovani navedeni parlamenti, a izbori za parlamente održani su 1999.