Crveni teror započeo je najavama: „Bez milosti i poštede, ubijat ćemo svoje neprijatelje u stotinama brojki. Neka ih bude na tisuće, neka se utope u vlastitoj krvi. Za Lenjinovu i Uritskyevu krv… neka teku potoci buržoaske krvi – što je moguće više krvi“ ili „Zmiju kontrarevolucije treba zadaviti masovnim terorom!...onaj tko se usudi reći ijednu riječ protiv revolucije bit će odmah uhićen i poslan u koncentracijski logor“  a ozakonjen je Dekretom o Crvenom teroru od 5. rujna 1918., koje je donijelo Vjeće narodnih  komesara. 

Dekret je bio pravna osnova za stotine tisuća samovoljnih uhićenja, mučenja i masovnih pogubljenja svih onih kojima je grijeh bio njihovo društveno podrijetlo. Dekret se odnosio i na dezertere, od kojih su mnogi bili prisilno mobilizirani seljaci. Lenjin je još iz bolničkog kreveta naložio Cheki da je „nužno – tajno i žurno pripremiti se za teror“, a na konferenciji njihovih predstavnika u studenom 1918. blagoslovio je njihove postupke rekavši da ona „u praksi provodi diktaturu proletarijata i stoga je njezina uloga neprocjenjiva. Nema drugog puta oslobođenja masa nego suzbijanjem eksploatatora silom, Cheka je u to uključena i u tome se sastoji njezina služba proletarijatu“¹. Samo u dva mjeseca važenja Dekreta procjenjuje se da je živote po kratkom postupku, bez javnog suđenja izgubilo između 10 i 15 tisuća ljudi. Konačna brojka žrtava se ne zna, a kreće se od sto tisuća do čak milijun i pol za razdoblje od 1918. do 1922., do kada se smatra da je trajao Crveni teror. 

 
1 Izvor: http/www.globasecurity.org/intell/world/russia/red-terror.htm, pristupljeno: 21. kolovoza 2017.