Njome se po prvi put priznalo i promicalo postojanje posebnih prava djece te odgovornost odraslih prema djeci, a standardi za djetinjstvo koji su tada postavljeni aktualni su do današnjeg dana. Polazeći u Preambuli od toga da „čovječanstvo duguje djetetu najbolje što može dati“, Deklaracija iz 1924. potvrdila je da se djetetu, između ostalih prava, moraju dati i materijalna i duhovna sredstva za normalan razvoj, dijete koje je gladno mora se nahraniti, bolesno mora biti njegovano, djetetu koje zaostaje treba pomoći, dijete delinkventa treba preodgojiti, siroče i skitnicu mora se zaštititi i pomoći im, itd.

Nakon Drugog svjetskog rata, Ujedinjeni narodi razmatrali su različite opcije vezane uz Deklaraciju te su je usvojili 1946., s namjerom njezina proširivanja, koje se vrlo brzo nametnulo kao nužnost nakon što je 1948. usvojena Opća deklaracija o ljudskim pravima. Te godine donesena je Deklaracija koja je umjesto pet načela iz Deklaracije iz 1924. sadržavala sedam načela. Dana 20. studenoga 1959., Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je novu Deklaraciju o pravima djeteta, koja je po strukturi i sadržaju bila zasnovana na Deklaraciji iz 1924., ali za razliku od nje sadržava deset načela. Opća skupština, pozivajući se na Povelju Ujedinjenih naroda, kao i na Opću deklaraciju o ljudskim pravima, proglasila je Deklaraciju: „s ciljem da (dijete) može imati sretno djetinjstvo i uživati za svoje dobro i dobrobit društva prava i slobode koje su navedene ovdje i poziva roditelje, muškarce i žene kao pojedince te dobrovoljne organizacije, lokalne vlasti i nacionalne vlade da priznaju ova prava i zalažu se za njihovo poštovanje poduzimanjem zakonodavnih i drugih mjera u skladu s načelima“.

Iz naprijed navedenih deset deklaracijskih načela proizlaze sljedeća prava djeteta¹:

1. Pravo na jednakost, bez razlikovanja na temelju rase, spola, jezika, religije, nacionalnog ili socijalnog podrijetla

2. Pravo na posebnu zaštitu tjelesnog, psihičkog i socijalnog razvoja djeteta

3. Pravo na ime i državljanstvo

4. Pravo na odgovarajuću prehranu, stanovanje i zdravstvene usluge

5. Pravo na poseban odgoj i obrazovanje u slučaju da je dijete tjelesno ili duševno hendikepirano

6. Pravo na razumijevanje i ljubav od roditelja i društva

7. Pravo na izvannastavne aktivnosti i na besplatno obrazovanje

8. Pravo da među prvima dobije pomoć u svim okolnostima

9. Pravo na zaštitu od svih oblika zanemarivanja, okrutnosti i iskorištavanja

10. Pravo na odgoj u duhu razumijevanja, snošljivosti, prijateljstva među narodima i sveopćeg bratstva.

Četrdeset godina kasnije, 1989., istog dana (20. studenoga) Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Konvenciju o pravima djeteta. Dan 20. studenoga danas se slavi kao Svjetski dan djeteta, kojim se od 1990. obilježava dan kada je Opća skupština usvojila ta dva dokumenta, Deklaraciju 1959., a Konvenciju 1989.

Prema UNICEF-ovu Godišnjem izvještaju za 2022.², tijekom 2021. godine umrlo je preko pet milijuna djece ispod pet godina starosti, većinom u zemljama s niskim prihodima (Afrika i južna Azija), a najmanje 202 milijuna njih ispod pet godina starosti žive u teškim uvjetima prouzročenih nestašicom hrane, što ih izlaže velikom riziku u zaostajanju u rastu, fizičkoj iscrpljenosti i smrti.