Klupko raspada bastiona socijalizma naglo se počelo odmotavati nakon neuspjelog državnog puča u kolovozu 1991., kojeg su pokušali izvesti čvrsti zagovornici komunizma i protivnici reformi Mihaila Gorbačova, tadašnjeg predsjednika države i čelnika partije. Puč je vidno oslabio Gorbačova, a ojačao Borisa Jeljcina, netom izabranog predsjednika Ruske Federacije, koji je i sam bio kritičan prema Gorbačovu. Već u rujnu 1991. dolazi do otcjepljenja baltičkih republika, da bi 8. prosinca 1991. na rezidencijalnom imanju Viskuli u Beloveškoj šumi (Bjelorusija) Boris Jeljcin s visokim čelnicima, predstavnicima Ukrajine i Bjelorusije potpisao Beloveški sporazum, kojim se konstatira prestanak postojanja Sovjetskog Saveza i kreira Zajednica nezavisnih država (ZND) umjesto njega. Potpisivanje Protokola iz Alma-Ate, 21. prosinca 1991., kojim su se preostale republike pridružile Zajednici i ustanovile temeljne principe njezina funkcioniranja, predstavljalo je (politički) preludij kraja Sovjetskog Saveza. Dana 25. prosinca 1991. Mihail Gorbačov dao je ostavku i svoje predsjedničke ovlasti prenio je na Jeljcina, kao predsjednika Ruske Federacije. Istu večer zastava Sovjetskog Saveza spuštena je u Kremlju i zamijenjena je ruskom zastavom. Dana 26. prosinca 1991. Vijeće republika Vrhovnog sovjeta SSSR-a donosi Deklaraciju br. 142-N u vezi sa stvaranjem Zajednice nezavisnih država, koja glasi:

„Na temelju volje najviših državnih tijela Republike Azerbajdžan, Republike Armenije, Republike Bjelorusije, Republike Kazahstan, Republike Kirgistan, Republike Moldavije, Ruske Federacije, Republike Tadžikistan, Turkmenistan, Republike Uzbekistan i Ukrajine o uspostavi Zajednice nezavisnih država, Vijeće republika Vrhovnog sovjeta SSSR-a konstatira da stvaranjem Zajednice nezavisnih država, SSSR kao država i subjekt međunarodnog prava prestaje postojati.

Vijeće republika Vrhovnog sovjeta SSSR-a obraća se čelnicima nezavisnih država s prijedlogom da razmotre sljedeća pitanja:

- o sukcesiji SSSR-a i saveznih tijela državne vlasti i uprave u vezi s formiranjem Zajednice nezavisnih država;

- o stvaranju međuparlamentarnog tijela Zajednice s ciljem očuvanja jedinstvenog pravnog, gospodarskog, humanitarnog i ekološkog prostora na teritorijima država članica Zajednice;

- o ratifikaciji, provedbi i otkazivanju međunarodnih ugovora koje je SSSR sklopio prije formiranja Zajednice.

Vijeće republika Vrhovnog sovjeta SSSR-a poziva najviša predstavnička tijela državne vlasti i šefove država članica Zajednice da poduzmu sve mjere koje su u njihovoj moći kako bi osigurali prava i slobode građana bez obzira na njihovu nacionalnost, u skladu s Deklaracijom o ljudskim pravima i slobodama, miran suživot naroda Zajednice i njihov demokratski razvitak, državnost, dobrosusjedske odnose i suradnju s državama i narodima svjetske zajednice te nepokolebljivo ispunjavanje međunarodnih obveza proizašlih iz ugovora i sporazuma SSSR-a.“

Iako je kao država prestajala postojati, SSSR još je uvijek živ u sjećanju stanovnika nekih bivših članica. Tako, ankete iz 2018. govore da 66 % Rusa (starijih od 55 godina) žali zbog raspada Sovjetskog Saveza, a 59 % Rusa je 2019. smatralo da je sovjetska vlada vodila računa o običnim ljudima. Konačno, anketa iz 2020. pokazuje da 75 % Rusa smatra sovjetsko doba kao najbolje doba u povijesti države. Najveći razlog nostalgije je ekonomske prirode – sovjetski ekonomski sustav omogućavao je financijsku stabilnost, za razliku od neoliberalnog pristupa, koji je donio teške životne uvjete velikom dijelu populacije.¹