Na njoj se okupilo 730 predstavnika iz 44 zemlje svijeta kako bi raspravili o okviru poslijeratne međunarodne gospodarske suradnje te o načinu obnove Europe. Na konferenciji je osim sporazuma o uspostavljanju MMF-a usvojen i sporazum o Međunarodnoj banci za obnovu i razvoj (kasnije dio Svjetske banke).

Glede uloge MMF-a, kao globalne ekonomske institucije, na konferenciji su izložena dva gledišta. Američki predstavnik Harry Dexter White MMF je vidio kao instituciju koja bi više trebala funkcionirati kao banka, uz osiguranje da države koje pozajmljuju novac mogu vratiti dugove na vrijeme. Većina njegovih prijedloga u konačnici je i prihvaćena u završni dokument s konferencije. Za razliku od njega, britanski ekonomist, John Maynard Keynes zamišljao je MMF kao združeni fond iz kojeg bi zemlje mogle povlačiti novac kako bi održavale ekonomsku aktivnost i zaposlenja tijekom periodičkih kriza, što je bilo na tragu američke politike tijekom recesije u tridesetim godinama prošlog stoljeća.

Nakon što je prvih 29 članica ratificiralo Članke Sporazuma o Međunarodnom monetarnom fondu, Članci Sporazuma stupili su na snagu 27. prosinca 1945. Već krajem 1946., MMF je činilo 39 članica i 1. ožujka 1947., MMF je započeo djelovati. Prva zemlja koja je pozajmila sredstva od MMF-a bila je Francuska (8. svibnja 1947.).

Članci Sporazuma sastoje se od „uvodnog članka“ i 31 članka.

Uvodni članak Članaka Sporazuma navodi sljedeće:

Vlade u čije je ime ovaj Sporazum potpisan suglasne su kako slijedi:

(i) Osniva se Međunarodni monetarni fond i djelovat će u skladu s odredbama ovog Sporazuma kao što je prvobitno usvojen i naknadno izmijenjen.

(ii) Kako bi Fond mogao obavljati svoje poslove i transakcije, Fond u svom sastavu ima Opći odjel i Odjel za posebna prava vučenja. Članstvo u Fondu daje pravo sudjelovanja u Odjelu za posebna prava vučenja.

(iii) Poslovi i transakcije koje se odobravaju ovim Sporazumom odvijat će se u okviru Općeg odjela koji se, u skladu s odredbama ovog Sporazuma, sastoji od Računa za opće resurse, Računa za posebne isplate i Investicijskog računa, dok se poslovi i transakcije koji uključuju posebna prava vučenja odvijaju putem Odjela za posebna prava vučenja.

Ciljevi MMF-a kojima se Fond vodi u svojim politikama i odlukama uređeni su člankom I i glase:

(i) Promicati međunarodnu monetarnu suradnju kroz stalnu instituciju koja osigurava mehanizam za konzultacije i suradnju u međunarodnim monetarnim problemima.

(ii) Olakšati ekspanziju i uravnotežen rast međunarodne trgovine i time pridonijeti promicanju i održavanju visoke razine zaposlenosti i stvarnog dohotka te razvoju proizvodnih resursa svih članica kao primarnih ciljeva ekonomske politike.

(iii) Promicati stabilnost deviza, održavati uredne dogovore o devizama među članicama i izbjegavati konkurentsku deprecijaciju tečaja.

(iv) Pomoć u uspostavi multilateralnog sustava plaćanja u odnosu na tekuće transakcije između članica i u uklanjanju deviznih ograničenja koja koče rast svjetske trgovine.

(v) Dati povjerenje članovima putem privremenog stavljanja na raspolaganje općih sredstava Fonda uz odgovarajuće zaštitne mjere, čime im se daje prilika ispraviti neusklađenosti u svojoj platnoj bilanci bez da pribjegavaju mjerama koje su destruktivne za nacionalni ili međunarodni napredak.

(vi) U skladu s gore navedenim, skratiti trajanje i smanjiti stupanj neravnoteže u međunarodnim platnim bilancama članica.

MMF danas čini 190 zemalja članica, a Članci Sporazuma višekratno su mijenjani i dopunjavani. Posljednja izmjena bila je 2016., na temelju Rezolucije br. 66-2, usvojene 15 prosinca 2010.