Dana 1. srpnja 1997. okončano je 156 godina britanske vladavine nad tim dijelom kineskog teritorija koja je u pravnom smislu riječi započela 1842., okončanjem Prvog opijumskog rata (1838.-1842.), vođenom između Kine i Velike Britanije. Do sukoba je došlo nakon što su kineske vlasti, koje su branile trgovinu i slobodnu uporabu opijuma, uništile 20 tisuća prošvercanih bala opijuma u Kinu, što je isprovociralo Britance, koji su, s druge strane, poticali i štitili njegovu nezakonitu trgovinu kako bi kupovali čaj pod povoljnijim uvjetima. Ostvarivši pobjedu u ratu, Britanci su Kinezima nametnuli mirovne uvjete Sporazumom iz Nankinga u kolovozu 1842., među kojima je određeno i da „Njegovo Veličanstvo, car Kine ustupa njezinu Veličanstvu, Kraljici Velike Britanije, itd., otok Hong Kong, koji će trajno biti u posjedu Njezina Britanskog Veličanstva, njezinih nasljednika i potomaka, i kojim će se upravljati putem zakona i propisa koje će Njezino Veličanstvo kraljica Velike Britanije, itd., smatrati prikladnim.“¹ Sporazum iz Nankinga nije riješio spor oko trgovine opijumom te je vrlo brzo izbio Drugi opijumski rat (1856.-1860.), u kojem su Britanci opet porazili Kineze. Mirovni ugovor iz toga rata bio je Ugovor iz Pekinga iz 1860., kojim je britanska vlast trajno proširena na poluotok Kowloon i otok Stonecutter.

Ugovoru o zakupu Hong Konga iz 1898. prethodio je niz događaja uvjetovanih kineskim porazom u Prvom kinesko-japanskom ratu (1894.-1895.). Nakon što su Nijemci 1898. dobili 99-godišnji zakup zaljeva Kiautschou, Rusko Carstvo dvadesetpetogodišnji zakup poluotoka Liaotung, a Francuzi 99-godišnji zakup Kwagn-Chou Wana, Britanija se usmjerila na proširenje vlasti nad teritorijem Hong Konga za dodatnih 320 km. Rezultat pregovora o tome bio je Ugovor o proširenju teritorija Hong Konga, potpisan u Pekingu 9. lipnja 1898.

Ugovor navodi sljedeće:

Budući da je već dugi niz godina priznato da je proširenje teritorija Hong Konga nužno za odgovarajuću obranu i zaštitu kolonije, Vlade Velike Britanije i Kine ugovaraju da će se granice britanskog teritorija pod zakupom proširiti u opsegu koji je općenito naznačen na priloženoj karti.

….

Trajanje ovog zakupa je devedeset i devet godina.

Istodobno je dogovoreno da će unutar grada Kowloona kineski dužnosnici koji su tamo stacionirani nastaviti s vršenjem ovlasti osim u mjeri u kojoj to nije u skladu s vojnim zahtjevima za obranu Hong Konga. Unutar ostatka novozakupljenog teritorija Velika Britanija imat će isključivu jurisdikciju. Kineskim dužnosnicima i narodu bit će dopušteno kao i do sada koristiti cestu od Kowloona do Hsinana.

…

Nadalje se podrazumijeva da neće biti izvlaštenja ili protjerivanja stanovnika okruga uključenih u proširenje, a ako je potrebno zemljište za javne službe, utvrde ili slične službene svrhe, kupit će se po pravičnoj cijeni.

…

Ovaj Ugovor stupa na snagu prvog dana u srpnju tisuću osamsto devedeset osme, što je trinaesti dan petog mjeseca dvadeset i četvrte godine Kuang Hsüa. Ratificirat će ga suvereni dviju zemalja, a ratifikacije će se razmijeniti u Londonu što je prije moguće.“²

Kada je Narodna Republika Kina dobila stalno mjesto u Ujedinjenim narodima, pokrenula je diplomatske aktivnosti glede vraćanja suvereniteta nad Hong Kongom i Macauom. Kina je smatrala da su ta dva teritorija rezultat „serije nepravičnih sporazuma nametnutih Kini od imperijalista“ te da je njihovo rješenje „u cijelosti unutar kineskog suverenog prava i uopće ne ulazi u redovnu kategoriju kolonijalnih teritorija“.³ Aktivnosti oko vraćanja Hong Konga započele su 1979. godine.

1 Sporazum iz Nanjinga, 1842. Izvor: http://afe.easia.columbia.edu/ps/china/nanjing.pdf, pristupljeno 31. svibnja 2022.
2 Ugovor o proširenju teritorija Hong Konga, 1898. Izvor: https://worldjpn.grips.ac.jp/documents/texts/pw/18980609.T1E.html, pristupljeno 31. svibnja 2022.
3 Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Handover_of_Hong_Kong, pristupljeno 31. svibnja 2022.